"Put u nepoznato" - oda stradanju Krajine i Krajišnika
GRAČANICA- Moramo živjeti u sadašnjosti, nadajući se boljem životu, ali ne smijemo zaboraviti i odreći se prošlosti, poručuje autor dokumentarnog filma "Put u nepoznato" Nenad Jurišić, koji je sa svojim ostvarenjem nastupio u revijalnom dijelu ovogodišnjeg "Grafesta" u Gračanici.
On ističe da bi se zaboravom izgubio identitet svih, a posebno unesrećenog srpskog stanovništva koje je avgusta 1995. godine, u vrijeme hrvatske zločinačke akcije "Oluja" moralo spasavati žive glave.
Poslije niza godina rada u drugim produkcijama, Jurušić je u Beogradu otvorio sopstvenu pod nazivom "Lav produkcija", a tu je i nastao njegov dokumentarac "Put u nepoznato" podstaknut istinitim pričama stradalnika iz Krajine.
"Moja i ideja mojih saradnika jeste da pokušamo da spasimo od zaborava zločin počinjen u akciji hrvatskih domobrana Oluja nad krajiškim Srbima i da pokušamo da se o toj temi priča neprestano, a ne samo u danima kada se obeležavaju godišnjice progona Krajišnika", navodi Jurišić.
On naglašava da je važno da se što više ljudi upozna o istinitim pričama stradalnika koji su u vrijeme "Oluje" bili djeca.
"U pitanju su svedočanstva srpskih dečaka i devojčica u vrijeme Oluje - to su svedočenja koja nisu obojena politikom, već istiniti priče o preživljavanju dok vas na svakom koraku čeka ili napad iz zasede ili zasipanje bombama iz vazduha", ističe Jurišić.
Naziv dokumentarca je uzet iz priče jednog od sagovornika u filmu, koji je emotivno rekao: "Krenuli smo u nepoznato - to je bio put u nepoznato".
"U pitanju je priča o sudbini ljudi od kojih jedan broj odlazi u Srbiju i na sve strane sveta, spasavajući se od propasti", pojašnjava on i kaže da priče njegovih heroja obično ljudi nemaju priliku da čuju i da se suoče sa njima.
On napominje da je javnosti uglavnom poznata osnovna priča o hrvatskoj vojnoj i policijskoj akciji "Oluja" iz 1995. godine, ali da samo njen mali dio zna šta se u toj koloni dešavalo i kako su ljudi živjeli prije, a kako poslije nje.
Jurišić navodi sa su sagovornici u dokumentarcu danas uspješni biznismeni ili domaćini, koji žele da sačuvaju "kulturu Krajine".
Zato je u dokumentarcu naglasak dat baš na očuvanje te kulture u psihama ljudi - posljednjih Srba koji su silom prognani - ali im, kako navodi Jurišić, niko iz glave i srca ne može otrgnuti mjesta u kojima su rođeni i za koja ih vezuju porijeklo i stradanje.
Većina Krajišnika Ličana, posebno oni u kojima je dokumenatarc nastao - Zalužnica, Plavno i Knin /u kome je snimanje bilo krajnje rizično/ svjesna je da njihova rodna mjesta više ne postoje.
Poredeći stardanja Srba u Krajini i na Kosovu i Metohiji, Jurišić navodi da je slična situacija.
Razlika je ta što Srbi sa Kosmeta odlaze u centralnu Srbiju, a Krajišnici su, po nečijem nalogu, morali da idu na Kosmet, odakle su ponovo u izbjegličkim kolonama spasavali gole živote.
Naravoučenije Jurišićevog dokumentarca "nema stajanja, postoji i ono poslije" morali bi da prihvate svi prognani Srbi, jer života od prošlosti nema, osim sjećanja i forografija.
Narator dokumentarca je glumac Tihomir Stanić, muziku je uradio Boško Ćirković, a Jurišićeva sestra Dragana Jurišić je producent filma.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.