Prolaznost života piše istoriju

I u svoj toj prolaznosti naših života i vremena piše se istorija, rađa se i umire i uvijek se potajno voli to što smo ljudi, koji imaju vrline i mane zbog kojih se sve to i dešava.

Premijera komada "Časovi u kojima ništa nismo znali jedni o drugima" rađena po tekstu Petera Handkea, u režiji Mladena Materića u nedjelju uveče protekla je u tišini. Govorili su pokreti, rekviziti, muzika, nevjerovatna scenografija, a sve to dovedeno je do vrhunskog umjetničkog doživljaja za gledaoca snažnim uticajem rediteljskih poteza, velikog iskustva i kreativnosti Materića. Mnogo toga rekao je i aplauz.

Baš kao i svakog oktobra, otvorena je nova sezona, ovaj put, pod sloganom "Korak dalje...", a prvi korak napravljen je sa ovim komadom. Sigurno je to da će mnogobrojni ansambl "Časova u kojima ništa nismo znali jedni o dugima" predstavu izvesti sljedeće jeseni u Tuluzu, ali i u drugim francuskim gradovima, što je još drugi veliki korak za nacionalni teatar.

Posebna i velika ova noć bila je i za Slađanu Zrnić i Gorana Jokića, koji su proglašeni najboljim glumcima u protekloj sezoni. Njima je nagrade uručio ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Dane Malešević.

Reditelj Materić, zadovoljan je premijerom i saradnjom sa glumcima. Zajedno su, kako kaže, pokušali da odgovore na mnoga pitanja, a između ostalog i na pitanje kakav je ovaj svijet u kojem živimo.

- Odgovor na to pitanje je da je ovaj svijet u pokretu. Čak i u ovom trenutku kada mi razgovaramo učestvuje neka prošlost i vaša i moja i naravno postoji i projekcija neke budućnosti. Pokušavajući da to na neki način evociramo i uvedemo u taj odgovor kakav je ovaj svijet u kojem živimo, mi smo uz saglasnost Handkeovu vezali ovaj komad za Banjaluku i uveli one istorijske momente koji su nas koji smo odavde određivali - kazao je Matrić.

Glumci, uzbuđeni, baš kao i svaki put poslije premijere, nisu krili ponos što su imali priliku da sarađuju sa rediteljem kakav je Materić.

- On je imao ideju kako to da realizujemo, on nas je vodio. Mi nismo pokušavali da predstavimo istorijski sve činjenice, nego šta je to moglo da se desi nekim ljudskim dušama. Tu ima raznih projekcija. Mislim da smo uspjeli da prenesemo neke naše priče, to je osnovno - dodala je Slađana Zrnić.

Sa njom se složila i mlađa koleginica, glumica Nataša Perić, koja je objasnila da su neki dijelovi predstave nastali improvizacijom, razgovorom između glumaca i reditelja.

- Otvarali smo se jedni prema drugima i onda su tako i nastajale te mini-scene, neke stvari su se pretvarale u veće scene - objašnjava Nataša.

Da je neverbalni komad podjednako teško igrati kao i neka klasična djela, složile su se obje glumice.

- To možda izgleda plahorasto i lako, ali iza toga postoji jedna velika disciplina uma i tijela, da se svedeš u postupku, razmišljanju, da se, kao što Dostojevski kaže, "jedna misao svede u tačku". Zbog toga je teško, a mi smo ipak glumci klasičnog teatra, volimo da govorimo - priča Zrnićeva.

Na sceni su najiskreniji dio sebe ostavili i Miljka Brđanin, Zlatan Vidović, Vladimir Đorđević, Boško Đurđević, Nataša Ivančević, Anja Ilić, Vedrana Mačković, Slobodan Perišić, Ivan Perković, Marina Pijetlović, Andrija Purković, Rok Radiša, Ljubiša Savanović, Željko Stjepanović, Aleksandar Stojković i Boris Šavija.

Izazov

Glumica Snježana Štikić, kojoj je ovo drugi put da sarađuje sa Mladenom Materićem, kaže da su procesi nastanka predstave oba puta bili drugačiji.

- Ovaj put je to bilo mnogo kompleksnije, mnogo više glumaca, priča je drugačija, ali u oba slučaja izazovi su isti, da nemamo tekst, da nemamo nijednu repliku, sve je svedeno na pokret. To je za glumca veliki izazov. Pored toga što je veliko iskustvo, dobro je i za glumačku kondiciju - smatra Štikićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.