Piscima nedostaje Mešina hrabrost

Aleksandra Madžar
Piscima nedostaje Mešina hrabrost

Banjaluka - "Ljubav je prilično neuvjerljiva. Možda ona postoji u životu, ali nije tako česta. Zato je treba i te kako dokazivati. Zlo ne treba dokazivati. Ono je suviše često i suviše je prisutno u našem iskustvu. Dovoljno ga je pomenuti i ljudi vjeruju."

Suvišno je riječima pokušavati objasniti ko je bio čovjek koji je nevjerovatno duboko, snagom onog nečeg neopisivog, što rijetki nose u sebi, "zaronio" otvorenih očiju u srce, misli, život i sva ona osjećanja, stanja i pojave koja nas okružuju. Kroz svoja djela ih je oživio, tako da ih možemo jasno vidjeti. I ne kaže se uzalud i često: "Jedan je Meša Selimović". Danas, na dan kada je rođen, prije 106 godina, davne 1910. godine, predstavnici mlađe generacije pisaca iz Banjaluke za "Glas Srpske" podijelili su svoje mišljenje i doživljaj ovog čovjeka, koji je sebe kao veličinu ispisao svojim djelima.

- Mehmedalijina djela, odnosno opus Selimovićev koji sam pročitao je na mene, kao čitaoca, ostavio utisak jedne od najvrednijih figura koje su pisale na našim prostorima. Često stavljan iza Andrića, po senzibilitetu mi je svakako draži - rekao je pisac Danijel Gatarić.

Kako kaže, ne smije ne spomenuti "Derviš i smrt", koji smatraju najboljim romanom napisanim kod nas.

- Jedna od tema, pisanje, koje ga prožima mi je kao autoru mnogo značila. Nažalost i Selimović kao pisac iz jugoslovenskog perioda često biva rabljen u pogrešne svrhe, kao i većina drugih književnika tog vremena - priča Gatarić.

Izdvojio je i roman "Tišine", koji u dvije riječi govori o samoći i nesnalaženju, pisan u prvom licu čovjeka u ratu.

- I da parafraziram lika iz romana: "Izdvojen, a ne usamljen plašim se praznog prostora, ne znam više šta mogu da budem, a ja neću to. Hoću da ne strepim od praznine". Pogotovo često opisivanje i preispitivanje psihičkih stanja i ljubavi kao rješenja izlaska iz njih mogu biti preporuka mladima da mu daju povjerenje u ova neoliberalna brzokonzumirajuća vremena, gdje je sistem vrijednosti opterećeniji materijalizmom i popularnošću više no ikad - dodao je Gatarić.

Istakao je Selimovićevu hrabrost u kritici vlasti i očuvanju dostojanstva.

- To je nešto na šta bi trebalo da se ugledaju današnji pisci. Da dodam i to da je po gosparu V. Jerotiću i sam Selimović zapadao privatno u teška psihička stanja što daje još jači pečat na autentičnosti i svrsishodnosti djela, iako po osnovnim aksiomima književnosti to nije bitno, ljudi od knjige su gladni istine, tako da nije na odmet znati - zaključio je ovaj mladi pisac.

Ljubav na prvo čitanje Mešinih djela, kao školske lektire, nije se desila između književnika Berislava Blagojevića i Selimovića.

- Međutim, kasnije sam se u nekoliko navrata vraćao "Tvrđavi" i romanu "Derviš i smrt", svaki put otkrivajući nove slojeve. Kao čitalac uživao sam i čitajući "Tišine", pomalo neopravdano zapostavljeno djelo. Što se tiče Selimovićevog uticaja na moje stvaralaštvo, mislim da je ono donekle prisutno, ali na podsvjesnom, indirektnom nivou. U svakom slučaju, djelo Meše Selimovića značajno je za svakog zaljubljenika u čitanje (i razmišljanje) - kazao je Blagojević.

"Tvrđava"

Uživala sam u njegovim knjigama. Meni lično "Tvrđava" je bila knjiga koja mi je ulijevala nadu i optimizam. Ona slavi odnos između muškarca i žene i poručuje da ta ljubav može da bude utočište i tvrđava između muža i žene, uz pomoć koje čovjek može da prođe kroz razne nedaće i da, ukoliko se iskreno predajemo, ta ljubav može biti tvrđava koja štiti od cijelog svijeta - rekla je književnica Aleksandra Čvorović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana