Petra Kosnić, umjetnica, za “Glas Srpske” u susret izložbi “Agios” u Banjaluci: Ikonopis nije poziv, već priziv

Milanka Mitrić
Petra Kosnić, umjetnica, za “Glas Srpske” u susret izložbi “Agios” u Banjaluci: Ikonopis nije poziv, već priziv

BANjALUKA - Opus mog rada je vizantijska ikona i sve radim tako da kroz moje, kako likovno tako i teološko znanje uspem da stilizujem ikonu, a da ostanem u vizantijskom kanonu. Tehnika u kojoj su rađene ikone je jajčana emulzija sa prirodnim pigmentima i 24 karatnim zlatom.

Ovako je razgovor za “Glas Srpske” započela umjetnica, ikonopisac Petra Kosnić, govoreći o ikonama koje stvara, a koje će sutra biti predstavljene u Banskom dvoru, na izložbi “Agios” koja će u 19 časova biti otvorena u malom izložbenom salonu. Kosnićeva se školovala u Milanu (Accademia del Lucco), a nakon toga studirala je na Akademiji SPC za umetnost i konservaciju. Paralelno je studirala Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu gdje je završila osnovne i master studije, a trenutno je na doktorskim studijama na katedri za liturgiku.

- Ova izložba, osim pojedinih novih ikona, u istom sastavu imala je posećene i uspešne prezentacije u Ulcinju, Baru, Tivtu, Budvi, Nikšiću, Dimitrovgradu, Beogradu i Trebinju. Radujem se susretu i upoznavanju sa publikom u Banjaluci. Čast mi je da ih pozovem na svečano  otvaranje gde će moći i da mi postave pitanja vezano za same ikone i da se malo bolje upoznamo - rekla je ona i dodala da joj je školovanje na teološkom fakultetu pomoglo da uđe u suštinu onoga što je naučila na akademiji.

Postavka obuhvata 21 ikonu malog formata, a kako ona kaže, sve su povezane simvolom vjere i glavna nit koja ih spaja je to što su žive, jer oživljavaju likove svetitelja.

- Pred ikonom svaki vernik priča sa Bogom na svoj način i zato ikona mora da bude odraz suštine vere. Svaka ikona je moj lični rad, moje umetničko viđenje, a ne kopiranje sa predloška. Ikonopisci bi dok rade trebalo da budu u molitvenom stanju uz postovanje pravoslavnih običaja i kanona. Kroz ikonopisca deluje Sveti duh, kao inspiracija i blagodat, kroz čisto srce. Ikone su upravo žive, zato se zove živopis jer mi oživljavamo lik svetitelja kojeg slikamo i kojem se molimo - objasnila je ona.

Prema njenim riječima, taj blagodat Svetog duha nadahnjuje svakog ikonopisca.

- Uvek pristupam radu tako što se dobro pripremim i istražim kako su stari majstori radili, a onda napravim skice i polako krećem u rad. Ostalo dolazi samo od sebe, prvo crtež, onda boje, i slaganje u kompoziciju. Svaki ikonopisac mora da bude i izvrstan crtač da bi postavio temu - rekla je Kosnićeva.

Prema njenom mišljenju, ikonopisac nije poziv već priziv i svi oni koji izaberu da stvaraju ikone moraju, osim likovnog talenta, da se školuju duhovno.

-  Čitanjem i tumačenjem Svetog pisma, kao sto sam naziv kaže, mi čitamo svete reči. Onda čitamo i žitija svetih, na taj način ih oživljavamo. Sve to zajedno daje ikonopiscima snagu da na ikonama slikaju angela u telu. Ikonopisac mora da napreduje u duhu školovanjem i učenjem i da onda uz sve tehnike slikarstva, to što je suštastveno, mistično prenese na platno ili dasku - zaključuje ona i dodaje da je to jedna simbioza sa blagodati Svetog duha.

Sv. Jovan Šangajski

Kosnićeva kaže da je sveti Jovan Šangajski njen omiljeni svetitelj i da se ta ikona nalazi kod njene majke i da je i njena omiljena.

- Sigurna sam da će vaši čitaoci pronaći svako za sebe ikonu koja mu se najviše dopada i zato bih volela da što više ljudi dođe na samo otvaranje - istakla je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana