Petar Vidaković, slikar i ikonopisac, za “Glas Srpske”: Napajam se korijenima iz kojih sam ponikao

Kazao je to za “Glas Srpske” slikar i ikonopisac Petar Vidaković govoreći o temama svojih radova. Tokom ovog razgovora dotakli smo se i ikonopisa, a kako je kazao, sada radi na seriji slika koje treba da predstave pokošenu pšenicu, ječam, kukuruze, što bi naš narod rekao strnjik.

- Ideja je nastala prošlog ljeta, ugledao sam jedan kadar gdje je sunce padalo na slamu i to više nije bila slama, toliko žutih, narandžastih i crvenih. Nesvakidašnji prizor koji je probudio ideju. Taj kadar je predstavio život, rad i patnju koju čovjek može iskusiti. Tako sam počeo sa manjim skicama, crtežima koje sam pravio na njivama i skupljao materijale za veće kompozicije - objasnio je Vidaković i dodao da već neko vrijeme slika platna u ateljeu.

Osvrćući se na ikonopis, ispričao nam je da sa ovom vrstom umjetnosti kreće od djetinjstva. Naime, Vidaković je sa deset godina ušao u svijet ikone, tako da je ikonopis ostavio mnogo traga na njegovo stvaralaštvo.

- Potreba za slikanjem svjetlosti koja je prisutna na mojim slikama, vjerujem da ima korijene u ikoni. Kao što znamo, ikona i predstavlja svjetlost, onu nebesku. Što se tiče izazova, prva misao sa kojom polazim je da će se sutra neko moliti pred ikonom koju sam naslikao i to je odgovornost. Postoji mnogo stvari na koje čovjek mora biti spreman prije nego što krene da živopiše hram - rekao je on.

Naglasio je da, kada ste u ateljeu, vi okolinu prilagođavate sebi, namještate štafelaj, platno, grijanje i pravite da vam bude što udobnije.

- Kada ste u hramu, vi se prilagođavate okolini, prva je skela, visina, pogotovo ako postoji strah, i sam sam imao problema sa visinom dok ga nisam savladao. Ne možete da utičete na zid da ga ispravite, svjetlost je ograničena, a vremenski uslovi dosta utiču. Kada naučite da se snalazite u takvoj okolini, očvrsnete, mnogo ste spretniji. S druge strane, tu je vjera bez koje je ovaj posao  uzaludno raditi - istakao je on.

Prema njegovim riječima, post i molitva su neizostavni dio ovog posla jer, kako je kazao, podvig je da kao slikar iznesete posao oslikavanja hrama, a potrebno je smirenje i istrajnost. Riječ je o procesu koji traje, crkve se slikaju i po nekoliko godina.

Govoreći o tehnikama savremenih i starijih ikonopisaca, Vidaković je ispričao da se i dalje koriste tradicionalne tehnike poput jajčane tempere i fresko-slikarstva, ali su u upotrebi i nove tehnike, najčešće na bazi akrila, posebno ako se radi o zidnom slikarstvu.

- Tradicionalne tehnike zahtijevaju dosta priprema. Proces izrade ikone ili freske je duži i potrebna je vještina. Rijetko šta može da nadmaši ljepotu jajčane tempere na drvenom nosiocu. Kada radite na tom princip,  ne slikate samo ikonu, stvarate je od početka, spremate dasku, prepraturu, lijepite zlato i kao vrhunac dolazi oslikavanje lika - objasnio je on.

Istakao je su prepratura, pigmenti i veziva prirodni i sve se nalazi svuda oko nas.

- U takvim situacijama više date sebe. Te tehnike su dokazane, naši manastiri su bili uništavani, bez krova, a freske su opstale. Treba njegovati i čuvati takav način izrade, ali i prihvatiti i nove načine - kazao je Vidaković.

Ispričao nam je da su česte kritike da ikonopis traži šablon i dodao da, ako se malo bolje upoznamo, vidimo da to nije istina.

- Postoje kanoni koji se moraju poštovati,  jer ikone su sastavni dio liturgije. To se najčešće ogleda u rasporedu kompozicija, prikazu svetitelja. Ipak, tu postoji dosta prostora da živopisac bude kreativan i slobodan da ispolji svoju ideju i viziju - naveo je on.

Naglasio je da kroz istoriju možemo vidjeti da je ikona poprimila oblike kulture u koju je dolazila. Prema njegovim riječima, suština je uvijek  ostajala ista, ali stilovi su se mijenjali, što možemo da vidimo na ruskim, grčkim pa i našim ikonama jer sve one imaju karakternu crtu, drugačiji način izrade, ali je suština ista.

- Danas pored klasičnog pristupa ikoni možemo vidjeti i drugačija tumačenja, savremena, u vidu upotrebe materijala, posebno kolorita, kompozicije, ali ideja je uvijek nepromijenjena - dodao je on.

Dotakli smo se i savremenog slikarstva, a Vidaković je kazao da savremena scena nudi neka nova rješenja, nove načine gledanja, te da je na umjetniku da radi, da se bori i da istraje, a kvalitet će izaći na vidjelo.

Motivacija

On je istakao da motivacija dolazi kada se najmanje nada, u automobilu, dok šeta psa, dok drži čas ili slika u crkvi, javi se potreba za stvaranjem.

- Dođe ideja šta bih mogao da slikam, gdje bih išao. Dosta vremena provodim u pejzažu, sva moja platna nastaju na osnovu skica koje sam napravio u prirodi. Nekad slučajno naletim na zanimljivo rješenje i ako nemam blok za skiciranje, onda zapišem šta sam vidio, osjetio, takve stvari znače u daljem stvaranju. Slikanje u prirodi mi odgovara jer stalno mijenjam okruženje i ne mogu da utičem na prizor, tako imam osjećaj kao da svaki put slikam nešto novo iako sam neke predjele radio više puta u različitim vremenskim intervalima - rekao je on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.