Petar Benčina, glumac, za “Glas Srpske”: Dovoljno da se desi revolucija unutar jednog čovjeka

Milanka Mitrić
Petar Benčina, glumac, za “Glas Srpske”: Dovoljno da se desi revolucija unutar jednog čovjeka

Pozorište može da donese pročišćenje, kao i uvek, pojedincu. Dovoljna je revolucija unutar jednog čoveka. To i jeste ono čime se mi posredno bavimo.

U pozorište dolaze ljudi koji imaju potrebu i sjajno je što ih je sve više. Pozorišta su puna. Ljudi vole da pobegnu u neki smisao. Da vide tuđi život koji ih se duboko tiče i koji ih menja. Svi ljudi u sali su saučesnici i bez njih nema pozorišta.

Ispričao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” glumac Petar Benčina, koga smo imali prilike da gledamo u serijama “Žigosani u reketu”, “Santa Maria della Salute”, “Vojna akademija”, a banjalučka publika prije nekoliko mjeseci i u predstavi Beogradskog dramskog pozorišta “Crna kutija”, na Festivalu glumca “Zaplet”.

Osvrnuvši se na uloge, pozorište, serije, Benčina je, između ostalog, i za “Glas Srpske” potvrdio da nije tačno da je njemu povjerena uloga mladog Josipa Broza Tita u drugoj sezoni serije “Senke nad Balkanom”, kao što su mediji nagađali.

- Ta uloga mi zaista nije ponuđena. To je jedan od najkontroverznijih ljudi 20. veka i to je svakako vrlo uzbudljivo za onog ko ga bude tumačio - kazao je Benčina.

GLAS: U kojoj ulozi, od svih Vaših uloga do sada, mislite da ste pokazali najbolje od sebe? I postoji li neka velika uloga kojoj težite, a još niste imali priliku da je odigrate?

BENČINA: Nastojim da uvek dam sve od sebe. Uloga koju bih voleo da igram nema ime i prezime. Voleo bih da igram neznane junake, neke zaboravljene ili izmišljene junake svog doba, ali i antijunake.

GLAS: Pokušavate li da uvijek do kraja razumijete lik koji igrate, bio on zlikovac ili ne?

BENČINA: To me najviše inspiriše, da otkrijem onu drugu stranu, onu koju drugi ne vide kod čoveka ili je naizgled dobro skrivena ili nešto što sam lik nije svestan da jeste. Neočekivani preokret. Ono što je subverzivno.

GLAS: Mislite li da smo počeli da idemo ka stvaranju nekog boljeg i kvalitetnijeg serijskog programa u odnosu na neko ranije vrijeme? Šta je to što nedostaje, uopšte, tom serijskom programu kod nas (u regionu) u odnosu na neke svjetske trendove?

BENČINA: Svakako. Produkcija je veća i radi se više. Možda je to put da se dođe do kvalitetnijih stvari, kroz konkurenciju. Mi jesmo daleko od svetske produkcije svakako jer stvar je u pristupu i u novcu. Jedno drugo određuje. Naravno da remek-delo može nastati i bez enormnog budžeta, ali opet ono proizlazi iz nekog sistema. Serijski program ima snažan uticaj. Pogledajte samo šta je učinila jedna serija “Černobilj” od pet epizoda. Planetarni uticaj. A bavi se temom koja nije ni zabavna ni fikcija.

GLAS: Koliko uspješno je moguće prenijeti znanje, ideje, inspiraciju nekim novim glumačkim naraštajima? I mislite li da i danas imamo plodno tlo da razvijemo neka nova, velika glumačka imena?

BENČINA: Ono što je izazov je dopreti do njih kroz sumu intenzivnih sadržaja ma kakvi oni bili. Sada su mladi ljudi pod opsadom, zapravo u mreži ovoj ili onoj, da im ne navodim imena, i to u trenutku kada treba da urade najviše za sebe i u periodu kada se uspostavljaju. Oni koji se što pre otrgnu i ukradu vreme za sebe imaju najviše šanse. Naravno da ih ima. Na fakultetu dramskih umetnosti imamo najkvalitetniji izbor, uslove i sistem koji sprovode najeminentniji profesori.

GLAS: Da li umjetnost može, mora i treba da se čita na politički način?

BENČINA: Može, a i ne mora.

GLAS: Kako gledate na cenzurisanje umjetnosti? Da li se kroz cenzuru i zabrane poručuje da je neophodno razdvajanje života od fikcije, a ne njegovo podražavanje i kritikovanje u fikciji?

BENČINA: Protiv cenzure sam svakako, ali ono što je podražavanje nekog života nije umetnost. To je onda uglavnom loša predstava.

GLAS: U vrtlogu svakodnevice, bombardovanja i informacijama i negativnošću, u čemu vidite te neke male i velike radosti i zašto svi tako često zaboravljamo da cijenimo i uživamo baš u tim malim radostima?

BENČINA: Vidim ih u druženju, u porodici, u prijateljima i u nekoj maloj dokolici. Mislim da je dobra i zdrava mala dokolica, neko vreme sa sobom samim. Naravno da je to već kliše, ali jesu male stvari najvažnije. Proverite kroz svoja sećanja čega se sećate s oduševljenjem i milinom.

Planovi

GLAS: Što se tiče nekih budućih uloga i planova, postoji li nešto novo što sada možete da otkrijete našim čitaocima?

BENČINA: Ono što upravo počinjem, odnosno nastavljam da snimam, jeste serija “Žigosani u reketu”  Dragana Bjelogrlića. Na fakultetu dramskih umetnosti radim sa novom klasom i sa profesorom Draganom Petrovićem Peletom od 15. septembra. I tu je i nova predstava u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana