Osvajač „Zlatne palme“ u Kanu 1984 godine

Nova 4K restauracija sa novim kvalitetom slike i zvuka čini da ovo Vendersovo remek-djelo blista više nego ikad  i tim povodom stiže u bioskope u nekoliko ograničenih projekcija.

Ikonični pobjednik festivala u Kanu 1984, film kojeg je izvrsno snimio holandski majstor kamere Robi Muler, moćna je izjava o samootkrivanju, gubitku, iskupljenju i neraskidivim vezama ljubavi. Izvanredne role Harija Dina Stentona i Nastasje Kinski, maestralan scenario Sema Šeparda i fantastična muzika Reja Kudera doprinijeli su kultnom statusu filma.  

Njemački režiser bio je fasciniran klasičnom američkom kinematografijom Džona Forda, Nikola Reja, Hauarda Hoksa  i Semjuela Fulera, a ponuda za snimanje u Sjedinjenim Državama bila je ostvarenje njegovog dječačkog sna. Ovaj 77-godišnji reditelj, rođen u Diseldorfu, upravo je to učinio krajem sedamdesetih, nakon što je već stekao ime kao vrlo cijenjen i poštovan autor unutar evropske kinematografije. 

Međutim, snovi se ostvaruju na neke vrlo čudne načine. Naime, Venders  je prihvatio prijedlog Frensisa Forda Kopole da režira “Hameta”, scenario u kojem je sam pisac  krimi-misterija Dašijel Hamet postao zvijezda noar trilera. Studio “Vorner” je na kraju uništio taj film 1982. godine, na užas Kopole i Vendersa.

- Posvetio sam godine svog života, preselio sam se tamo samo zbog paklenog ishoda,  a oni su bez milosti iskasapili film - rekao je Venders. Ipak, propast tog filma je bila ključna za odluku njemačkog reditelja da će ponovo režirati samo ako ima apsolutnu slobodu i bez prethodno zatvorenog scenarija. Tako je u proljeće 1983. krenuo da snima mali niskobudžetni film u jugozapadnom Teksasu koji je godinu dana kasnije osvojio “Zlatnu palmu” u Kanu i pogodio publiku širom svijeta, postavši klasik za sva vremena.

- To je čudan fenomen. Ponekad postoje filmovi koji se dese u pravo vrijeme, a to se dogodilo sa filmom “Pariz, Teksas”. Ne znam da li je to sreća ili sudbina, ili prava kombinacija onih koji ga stvaraju. U mom slučaju, Hari Din Stenton je bio tamo u savršenom trenutku, Nastasja Kinski je bila na vrhuncu svoje karijere, to je bio prvi scenario Sema Šeparda, a Rej Kuder je želio da se dokaže. Sve što sam mogao da uradim je da to ne zeznem - rekao je Venders.

Sama priča počinje pojavom misterioznog muškarca, Trevisa (Stenton), u teksaškoj pustinji, praćenog jecajem slajd gitare Reja Kudera. On dolazi niotkuda i za njega se nije čulo četiri godine. Njegov povratak u civilizaciju je i lično vaskrsnuće i oporavak njegove porodice, kroz njegovu posvećenu misiju spajanja svog sina Hantera i njegove majke, Trevisove bivše supruge Džejn (Nastasja Kinski).

Venders je snimio uvodnu sekvencu u području zvanom Đavolje groblje, na preporuku starog pilota helikoptera koji je angažovan za snimanje. Zanimljivo je da je producent Anatole Dauman,  film je bio francusko-njemačka koprodukcija,  odlučio da ne snima u  Parizu, originalnog naslova, već su snimali na drugim obližnjim lokacijama kao što je Maraho, gdje je Travisa pokupio njegov brat Volt (Din Stokvel), i to u nizu kuća usred ničega. 

- Na putu od oba mjesta do Los Anđelesa prošli smo kroz Ford Stanton, grad od oko 2.000 ljudi, i El Paso, koji je prilično veći, jer smo željeli da pokažemo sve različite tipove i veličine američkih gradova - prisjeća se Venders. Snimali su ne samo u Los Anđelesu već i u drugom velikom gradu, Hjustonu, koji se Vendersu više svidio. 

- I slučajno smo otkrili benzinsku pumpu Kamelot, gdje Volt staje da napuni gorivo prije nego što se ponovo sretne sa bratom i tamo smo snimili jer nam je ime kliknulo u glavi - rekao je režiser.

Film, nažalost, nije stigao do “Oskara” iako je imao “Zlatnu palmu” i brojne druge nagrade,  te sjajne kritike, a Venders je jasan u vezi sa razlogom zaobilaženja filma od strane Akademije.

- Studio “Foks” ga je kupio za distribuciju u Sjedinjenim Državama. Pripremili su dobru marketinšku strategiju, čak su razmišljali o osvajanju “Oskara”. Odjednom se promijenila uprava na vrhu, a za tri sedmice čak su i recepcionari bili drugačiji. Novi rukovodioci nisu htjeli da imaju veze sa idejama prethodnih, a nisu čak ni pripremili projekciju za članove Akademije niti se oglasili. Hariju je slomljeno srce, ali poslije “Hameta” nisam imao iluzija kako filmska industrija u Holivudu funkcioniše - rekao je Venders.

Film je stekao trajnu zaostavštinu među kritičarima i ljubiteljima filma uz ogroman uticaj na sve vidove pop kulture, od filma preko rok muzike do stripa. Na veb stranici “Roten tomatos” film “Pariz, Teksas” ima ocjenu odobravanja od 94% na osnovu 53 recenzije, sa prosječnom ocjenom od 8,3/10. Konsenzus kritičara stranice glasi: “Tiha, ali duboko dirljiva vrsta vesterna, hvata mjesto i ljude kao nikada prije ili poslije”. Među  poštovaocima filma nalaze se brojni režiseri poput Akira Kurosave, Vesa Andersona, Sema Mendesa, Ričarda Linklejtera i brojnih drugih. 

Sam Venders priznao je da ga je svjetski uspjeh filma suočio sa potpuno novim problemom u karijeri.

- Imao sam nakon trijumfa ovog filma nepoznat problem u karijeri. Očekivanje? Trebale su mi tri godine da to prevaziđem i ne uradim ono što su svi očekivali da uradim: još jedan “Pariz, Teksas”. Umjesto toga, na kraju sam uradio sasvim suprotno,  crno-bijeli film sa anđelima čuvarima u Berlinu - rekao je Venders.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.