Očaj i spas u “Divljem mesu”
Banjaluka - Riječi teže od čelika, replike koje istinom paraju već pomalo zatrovan vazduh i sudbinska rečenica upućena svima onima koji smatraju da je u Evropi bolje nego na tlu u kojem spava njihovo djetinjstvo, odjeknule su sa scene kao opomena, istinita i gorka, “Hoćete tamo gdje vam se imena neće znati”.
Klasik južnoslovenske dramaturgije “Divlje meso” Gorana Stefanovskog, u do sada neviđenoj postavci Dine Mustafića, prva je predstava izvedena u okviru takmičarskog dijela programa na Teatar festu “Petar Kočić 2015”.
U ponedjeljak uveče u Narodnom pozorištu Republike Srpske mnogima je ostala ona oštra “dlaka u grlu” o kojoj su glumci na sceni pričali i koja otrovom u korijenu stvara “divlje meso” prepuno ljudskih strahova, pitanja bez odgovora, metalnog ukusa promašenosti i tmine. Publika koja je imala priliku da uživa u kreacijama glumačkih velikana Zijaha Sokolovića, Josipa Pejakovića, Vere Mašić gromoglasnim aplauzom ukazala je poštovanje ansamblu Narodnog pozorišta Sarajevo.
Koliko duboke nesreće, nažalost, živi u većini porodica 21. vijeka, gdje se vodi borba da se očuva porodica, a sve izmiče kontroli, gdje su roditelji bespomoćni i gledaju kako se njihova djeca ne snalaze u braku, u potrazi za poslom, potrazi sa samim sobom... Ipak, nadu da bolje sutra postoji daje onaj trenutak kada na svijet dođe novi život, prvi put otvori oči i čiji otkucaji srca vraćaju vjeru u dobro.
- Nekada smo mislili da je to tekst o prošlosti, a danas vidimo da je to tekst koji i te kako može proročki govoriti i o budućnosti, o odnosu Balkana i Evrope, o našim predrasudama, atavizmima i generacijskim nadama, ali i strepnjama pred vremenom koje nam predstoji. Neke replike kod Stefanovskog i danas odjekuju zlokobno, jer preispituju naš identitet, naše tradicijske vrijednosti koje su srušene, u jednom novom vremenu neoliberalne tržišne logike ekonomije koja melje obične živote - istakao je Mustafić.
Svaka rečenica i dijalog nosile su poruku, a najjači utisak ostavila je scena u kojoj, na neki način mitski lik majke, Vere Mašić, koja predstavlja sve majke ovog vremena, izgovara kletve koje se na našim prostorima izgovaraju bez zadrške i promišljanja, čime ona zatvara prokletstvo.
Lik “krvnika”, neuništivog bankara Nijemca Klausa oživio je Zijah Sokolović.
- Saradnja je bila neobično inspirativna, jer je trebalo odigrati tog čovjeka, a da nema predznake nekog mentaliteta, karakterne crte, već jedan odnos sa situacijama koje donosi sa sobom. Povukli smo čitav njegov svijet na njegovu stilsku stranu, jer on ne pripada situaciji, sem što izvrsno govori naš jezik. U tome i jeste tajna njegove prostitucije, koja je otišla tako daleko. Pitanje kapitala i tih odnosa je fascinantna stvar - kazao je Sokolović.
Josip Pejaković je rekao da je sa lakoćom igrao lik oca koji je protiv svih iskrivljenih vrijednosti i onoga što dolazi iz Evrope.
- To je i moj lični stav kada je u pitanju Evropa, jer mi tamo moramo biti daleko najbolji da bi nam priznali prosječnost. Treba da dignemo glas i borimo se da što duže ne budemo dio tog nemilosrdnog, fašistički nastrojenog prostora, jer oni će sigurno propasti prije nego što mi uđemo, a ako mi uđemo, garant će se raspasti - kroz smijeh je naglasio Pejaković.
Prateći program
Film Vernera Hercoga “Vojceg”, snimljenog prema istoimenom dramskom tekstu Georga Bihnera, prikazan je juče na sceni “Petar Kočić” u okviru pratećeg programa festivala.
Susret sa lingvistom “Sa smijehom kroz srpski jezik (jezička monokomedija)” u izvođenju Milorada Telebaka izvedena je u 18 časova, takođe na ovoj sceni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
