Obilježeno 98 godina od smrti Alekse Šantića

Parastos su služili mostarski sveštenici Radivoje Krulj, Duško Kojić, Branimir Borovačanin i Nebojša Radić, uz prisustvo članova Upravnog odbora mostarskog Gradskog odbora Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva /SKPD/ "Prosvjeta" , Srpskog pjevačkog i kulturno-umjetničkog društva /SPKUD/ "Gusle" i zamjenika predsjednika Gradskog vijeća Velibora Milivojevića. Zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević istakao je da je Aleksa Šantić ponos i pravi primjer kako se može biti i Mostarac i književnik i Srbin. "U ranija vremena je život bio teži, a opet su jedni druge više poštovali.

On treba biti svijetli putokaz svima nama u Mostaru kako treba živjeti i raditi, a grad kroz vraćanje njegovog imena ulicama, trgovima, školama treba pokazati kakvu budućnost i na kojim osnovama želimo da izgradimo", naglasio je Milivojević. On je istakao da bi društvena zajednica u cjelini trebala da više promoviše lik i djelo Alekse Šantića, ali ne samo njegov, nego niza drugih umjetnika i književnika koji trebaju da budu uzor djeci. Član Nadzornog odbora SPKD "Prosvjeta" Gradskog odbora Mostar Zlatko Serdarević naglasio je da je Aleksa Šantić čovjek koji je zadužio, ne samo ovu, već i naredne generacije svojim djelom i ličnošću.

"Kada se spomene Mostar prva aluzija je Aleksa Šantić. Kada se govori o njegovom djelu onda treba istaći da su svi poznati književnici i književni kritičari saglasni da je on unikum u smislu da je pisao iskrenu poeziju, što je malo ko od drugih pjesnika sa prostora bivše Jugoslavije", rekao je on. Serdarević ističe da je malo koja ličnost kao Aleksa imao sposobnost i dar da je njegovo veličanstveno djelo potpuno saglasno sa njegovom ličnošću.

"Kakvo mu je djelo, takva mu je ličnost. Kada se čita njegova poezija vidi se njegov lik, a kada se gleda njegov lik može se osjetiti njegova poezija. Da ne govorimo koliko je Šantić volio sve narode, uvažavao multietnički život u Mostaru, koliko je cijenio komšiluk, o tome su pjesme ispjevane. To je osnovni razlog zašto je tako obljubljen kod svih i zašto traje i zašto će trajati", rekao je Serdarević. On je podsjetio da je u predratnom periodu tadašnja vlast Mostara jako puno uradila na afirmaciji njegovog djela i lika, pokrećući manifestaciju "Šantićeve večeri poezije", podignuta je statua, bista, pompezno obilježena stogodišnjica njegovog rođenja.

"Kao i u svakom ratu, i u ovome je došlo do destrukcije njegovih obilježja. Sada je mostarski Gradski odbor SPKD Prosvjeta preuzeo organizovanje Šantićevi večeri poezije, koje su ponovo doživjele trijumf i kroz tu manifestaciju vraćeno je ime pjesnika u Mostar", rekao je Serdarević. Serdarević ističe da ima slučajeva da se u nekim krugovima negira njegovo djelo, a vrlo je čudno da u školskim udžbenicima nema Šantića ili je to minimum.

"Još traje destrukcija njegovog djela, ali puno toga je i postignuto, posebno Šantićevim večerima koje su međunarodnog karaktera", rekao je Serdarević. Predsjednik SPKUD "Gusle" Radislav Tubić naglasio je da ovo udruženje i "Prosvjeta" dostojanstveno čuvaju sjećanje na Aleksu Šantića. "Nažalost, ne osjećamo da je to slučaj sa Gradom, a Šantić je svoj život posvetio ovom gradu i po njegovom liku i djelu Mostar je poznat nadaleko.

Jedna od škola, zapravo Gimnazija Mostar, trebala bi da nosi Šantićevo ime kao nekada", naveo je Tubić. On je naglasio da bi se stalno trebalo prisjećati Šantićevih poruka o zajedničkom životu i da se ljudi odnose jedni prema drugima na najbolji način. Aleksa Šantić umro je 2. februara 1924. godine od tuberkuloze, tada neizlječive bolesti. Mostar i danas pamti i prepričava njegovu sahranu, jer se takva ni prije, ni poslije nije dogodila u gradu na Neretvi. Aleksa Šantić rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru, gdje provodi najveći dio svog života. Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. vijeka. Autor je antologijskih pjesama "Ostajte ovdje", "Emina", "Veče na školju", "Ne vjeruj", "Pretprazničko veče", a njegov pjesnički opus ima više od 700 pjesama.

Početkom 1887. godine postao je saradnik "Goluba", zatim časopisa "Bosanska vila", te "Nove Zete", "Javora", "Otadžbine". Naredne godine osnovao je Srpsko pjevačko društvo "Gusle", a potom je izabran za prvog potpredsjednika mostarskog pododbora "Prosvjete". Pripadao je mostarskom krugu književnika okupljenom oko lista "Zora", koji je pokrenuo sa Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem. Na početku svog pjesničkog stvaralaštva bio je pod uticajem srpskih pjesnika Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja i Vojislava Ilića, ali je potom izgradio vlastiti pjesnički izraz, karakterističan po elegičnim i rodoljubivim motivima.

Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić je dostigao između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge, ali i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 3. februara 1914. Više škola u Republici Srpskoj i Srbiji, te jedna škola u Sarajevu nose njegovo ime.

Po njemu je nazvano i jedno mjesto u Vojvodini. Nažalost, u Šantićevom rodnom gradu, samo u trećini njegove ulice danas stoji tabla sa njegovim imenom, a gimnazija koja se po njemu zvala preimenovana je u Gimnaziju Mostar. U Mostaru je ostao samo Šantićev park, gdje se nalazi i njegov spomenik. Srpsko prosvjetno društvo "Prosvjeta" Gradski odbor Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo "Gusle" u Mostaru svake godine organizuju "Šantićeve večeri poezije", a svake treće godine na manifestaciji se dodjeljuje i Književna nagrada "Aleksa Šantić".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.