Nikola Majdak, režiser i animator za “Glas Srpske”: Društvo ne shvata da je kontrolor države

Ilijana Božić
Nikola Majdak, režiser i animator za “Glas Srpske”: Društvo ne shvata da je kontrolor države

Mislim da je život zapostavljen pa onda i sve ostalo. U lepšim vremenima imali smo svega pomalo pa smo mogli da uživamo u čarima muzike, filma, odmora i porodice, a sad pokušavamo da preživimo. Tako i film pokušava da preživi, a s njim i umetnici.

Rekao je to za “Glas Srpske” režiser, snimatelj, profesor i animator Nikola Majdak govoreći o položaju animiranog filma i umjetnosti. Majdak je zajedno sa Anom Nedeljković dobitnik “Kristalnog medvjeda” u Berlinu. Nedavno je boravio u Banjaluci gdje je sa kolegama  održao edukativne radionice za animatore u organizaciji Centra za razvoj i unapređivanje kinematografije Republike Srpske, Društva animacije u RS i Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci.

- Sve je do umetnika, koliko se trudi da uradi animirani film, da ga plasira i promoviše, koliko je to zvučno i koliko ima uspeha. Ukoliko film nema uspeha za njega niko neće ni znati - dodao je on.

GLAS: U čemu se ogleda značaj radionica koje su održane, šta je važno da mladi animatori nauče ?

MAJDAK: Izbor kolega iz regije za ove radionice bio je odličan. Sa mnom su bili Ana Nedeljković, Vojin Vasović i Jelena Oroz. Prezentacije mladim animatorima trebalo bi da budu inspirativne da bi oni videli kako i šta mogu da rade. Imam toliko iskustvo, ali i dan-danas volim da slušam i mlade i starije kolege i da čujem njihova početna iskustva, kako su se razvijali, šta su im bile greške. Za mlade ljude je dobro da upijaju razna iskustva i da vide gde i šta mogu da rade. Uvek je lepo čuti animatore recimo iz Francuske koji imaju fenomenalne uslove za rad. Mi znamo koliko je u našoj zemlji teško pronaći novac i gledaoce za film.

GLAS: Republika Srpska je dobila Centar za razvoj i unapređivanje kinematografije. Kako Vam se čini taj korak i njegovu važnost za stvaranje industrije animiranog filma u Srpskoj?

MAJDAK: Izuzetno bitna stvar za Republiku Srpsku jeste to da filmski umetnici imaju Filmski centar, da je on vidljiv od države i ministarstva i da država čuva to što je važno, a to je razvoj filmske kulture i kulture uopšte. Sjajno je da postoji centar koji će moći da sakupi i sagleda svu filmsku građu, a sa druge strane umetnicima je bitno da imaju način finansiranja. To je veoma važno, jer obaveza države jeste da izdvaja za kulturu. Međutim, bitno je da se razvije sistem vrednovanja i finansiranja i da postoje komisije koje će određivati kome će dodeliti novac, jer neće svi moći da dobiju pare. Ono što mi nemamo u Srbiji, a što bi centar u Srpskoj morao da ima jeste ta komisija koja dodeljuje novac, koja odobrava projekte. Trebalo bi da ta komisija nadgleda projekat do kraja i da proceni da li je to kvalitetno ili nije. To je jedini način da se kontroliše kvalitet i da nema malverzacija. U Srbiji je to problem, posebno u animaciji.

GLAS: Život prenosite na platno što je vidno i u animiranim filmovima “Zemlja zečeva”, “Neputovanja”, ali i u “O novcu i sreći”. Je li moguće da izađemo iz zemlje zečeva i tih bajki o novcu ili one suviše upravljaju nama?

MAJDAK: Prvo trebalo bi da se bavimo sami sobom. Za naše probleme uvek krivimo druge. Kao da su drugi krivi za ratove i za nemanje para, a kad pogledamo polja vidimo da su prazna, nikog nema da ih obrađuje. Ne koristimo kante za smeće nego otpad bacamo u prirodu. Mi treba da se menjamo od korena. Kad počnemo da se menjamo uvek mislimo na naše heroje, na lažne heroje, na istoriju koju treba poštovati, ali ne preuveličavati, istoriju iz koje mnogo toga nismo naučili. Iz događaja koji su se dešavali na ovom podneblju tokom Drugog svetskog rata ništa nismo naučili. Mislio sam da se nikad posle neće desiti rat i da znamo šta su dobre i loše stvari, ali ljudi su to potpuno drugačije skontali. Borio sam se protiv tih ludila koji su stalno oko nas, sa tom mržnjom, šovinizmom i nemoralom. Borim se protiv toga kroz filmove i radionice. Mislim da svako treba da pogleda sebe, pa onda da vidi šta ima dalje. Niko nije cvećka, svi ljudi su isti, samo su sistemi različiti. Imamo mnogo pametnih ljudi, ali oni nemaju svoju priliku. Pupin i Tesla, kojeg svi svojatamo, ne bi uspeli u ovom sistemu niti u bilo kom sistemu  u regionu. I oni su u ono vreme otišli u Ameriku. Šta god mi mislili o zapadnim zemljama, ipak, neke stvari mogu da doprinesu progresu, a to su nauka, kultura i obrazovanje. To su najbitnije stvari za jednu naciju. Sport dođe i prođe, ali bez nauke, kulture i obrazovanja  narod ne postoji.

GLAS: Da ljudi to shvate mijenjala bi se i percepcija.

MAJDAK: Pa da, tako ljudi prave filmove, neki se šale sa tim stvarima. Balkanski humor je više nego dobar, ali treba razumeti zašto je takav. Mi se smejemo sami sebi i svojim glupostima. Više životarimo nego neki na zapadu i srećni smo u tome, ali imamo ozbiljne probleme u sistemu. Evo najnovija informacija iz Beograda je da umetnice ne mogu da imaju plaćeno porodiljsko. Tužno je da jedna zemlja koja daje za prenos fudbalskih utakmica šest stotina miliona evra ne može da pomogne svom narodu i poreskim obaveznicima da imaju bar nešto normalno u svojoj zemlji. To je problem sa sistemom. Lepo se smejati i gledati, ali imamo to što je neiskorenjeno u društvu, to da je normalno da ženu treba tući, da žena treba da radi ovo ili ono. Zakon ne prepoznaje te stvari. Problem jeste to što se dan-danas nasilje u porodici ne kažnjava. Imamo sve dobro, ali sistem nemamo, imamo zakone koji se ne poštuju. Autori filmovima ukazuju na te probleme. Društvo mora da shvati da država nije aparat koji kontroliše, nego da je ono  kontrolor države.

GLAS: Koje teme nam nedostaju na filmu?

MAJDAK: Pratim šta rade kolege i sjajni su mi filmovi Srdana Golubovića, Bojana Vuletića i Stefana Arsenijevića koji govore o našem  društvu. Neki će reći dosta nam je tih suvoparnih tema. Ali moramo imati i jedno i drugo. Da li smo zemlja koja može da ima akcioni film? Pa nemamo ih, naši najbolji akcioni filmovi su bili partizanski. Imamo dovoljno drama i istorijskih filmova, fale nam komedije. Nemamo zdrave komedije u kojima se ljudi neće smejati na psovku, nego na situacije. Naš narod je više nego šaljiv i ima dobre viceve bez vulgarnosti. Treba nam porodičnih filmova koji će da obogate ljude. Treba da se klonimo politike, jer je sve isuviše vezano sa politikom. Narod će biti mnogo zdraviji kad ne bude znao ko mu je ministar kulture, ko je mu je premijer. Ljude to ne treba da zanima.

GLAS: Dobitnik ste važnih nagrada, kako posmatrate dodjele nagrada?

MAJDAK: Nagrade su dobrodošle, ali najbitnije je da film ode na festival. Sve ostalo dođe. Važno je da se film gleda, jer najteže je kada se napravi film a nema ko da ga gleda.  Nagrade dođu i prođu. Uvek je dobro dobiti nagradu, ali ne pravimo film zbog toga.

Novine

GLAS: Možemo li očekivati nešto novo?

MAJDAK: Očekujemo premijeru filma “O novcu i sreći” u belom svetu što kažu. Spremamo dugometražni animirani film koji je u razvoju, a to je novi “Rebitlend” gde opet naše životne situacije pretvaramo u film. Takođe, razvijamo i malu TV seriju za decu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana