Nikola Kolja Pejaković, režiser, scenarista i muzičar, za “Glas Srpske”: Ljudi su zatvorenici zabluda i ideologija

Milanka Mitrić
Foto: U. Arsić

Predstava “Hrkači” je predstava koju radimo prema komadu “Bolest” koji sam završio negdje u oktobru, taman kad sam dobio nalaz da sam pozitivan na “kovid”.

Kazao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” scenarista, glumac,  režiser i muzičar Nikola Kolja Pejaković, govoreći o novoj predstavi Narodnog pozorišta Republike Srpske “Hrkači”, za koju je pisao scenario i koju je režirao. Predstava “Hrkači” premijerno će biti odigrana u ponedjeljak u 20 časova na velikoj sceni Narodnog pozorišta RS.

- Komad i govori o tom vremenu kad se pojavio čuveni virus koji je ogolio naše odnose i podgrijao naše strahove. Zlo je promolilo svoju ružnu glavu, a licemjerje zapadnog svijeta je dostiglo vrhunac - dodaje Pejaković.

GLAS:  Sam radni naziv predstave dugo je bio “Bolest”. Koliko je u predstavi ubačeno elemenata iz sadašnjosti i da li je nastala kao jedan način umjetničkog sagledavanja života u pandemiji, odnosa među ljudima?

PEJAKOVIĆ: Još  nam je svježe sjećanje na te dane kada je počelo medijsko i svako drugo trovanje čovječanstva, svojevrsna propaganda virusa. Tek ćemo otkriti koje su to zle snage koje stoje iza ove smrtonosne majmunarije. Naša komedija “Hrkači”, ipak, neće biti samo zabavno pozorišno zaigravanje, već i doprinos istini i podsjećanje na to vrijeme.

GLAS:  Jesmo li postali otuđeniji kao individue? Ili možda više okrutni jedni prema drugima?

PEJAKOVIĆ: Ljudi su zatvorenici svojih zabluda i ideologija koje su zatrovale vrijeme. Sami smo sebe okupirali demonskim hedonizmom, bahatošću, glupošću; ne osjećamo ništa osim straha za svoje male živote.

GLAS:  Kako danas sačuvati bistar um i unutrašnji mir, ne podleći paranoji u sili informacija s kojima dolazimo u dodir?

PEJAKOVIĆ: Pravoslavnom molitvom. Pokajanjem i smirenjem.

GLAS:  Mislite li da ljudi danas olako “otkazuju” tuđe serije, filmove, jedni druge, ukoliko u tome pronađu uvredu ili nešto nalik uvredi nekoga ili nečega? Kuda to odvodi umjetnost?

PEJAKOVIĆ: Umjetnost je, ako je obožena i očišćena od trikova i amaterizma, nedodirljiva za dnevno-politička zbivanja i pojave. Umjetnost je, kao i istina, vječna i čista.

GLAS:  Odakle toliko cenzure u svijetu koji na sva zvona govori o slobodi? Jesmo li uspjeli sve da obesmislimo i vodi li to u neku vrstu jednoumlja (u svim sferama djelovanja)?

PEJAKOVIĆ: To samo govori u prilog tezi da slobode i demokratije nikada nije ni bilo u društvima koja je smislio i organizovao čovjek. Sloboda, data od Boga, je jedina prava sloboda. Ta priča da je nekada bilo bolje, slična je praznoj priči o nekoj boljoj, pametnijoj i srećnijoj državi u kojoj smo nekada živjeli. Sve države, sve organizacije, sve što je čovjek stvorio - plivaju u krvi nevinih. Ovaj svijet je uvijek bio i ostao - dolina plača, đavolovo igralište, u kome je mali broj ljudi ostao normalan uz pomoć vjere, vjere u Boga našega, u Gospoda Isusa Hrista. Svako vrijeme je isto.

GLAS:  Umjetnost je tu da probudi emocije i da poljulja nešto u čovjeku. To je prošle godine na jedan način učinio film “Toma”, koji je istinski osvojio publiku. Da li je, u stvari, iskrena emocija i namjera autora jedini pravi put do publike i nešto što je cijenjeno kakva god vremena bila?

PEJAKOVIĆ: O publici i gledaocima se ne razmišlja dok se radi. Čovjek radi iz sebe, o sebi i za sebe; stvaraš jer moraš, a ne da prodaš. Tek tad nastaju uslovi da nešto bude i dobro i komercijalno. Novac i uspjeh su, eventualno, samo posljedica, a nikad glavni motiv ili pokretačka snaga umjetnika. Kod hohštaplera i lovaca u mutnom, stvari stoje obrnuto. Ali to je tako svugdje, ne samo u umjetnosti; i u politici, zdravstvu, obrazovanju i tako dalje, važi isto pravilo.

GLAS:  Prošle godine u Gradskom pozorištu “Jazavac” svoj pozorišni život započela je predstava”Banjaluka”. Jedan dio predstave rađen je prema Vašem tekstu, kojeg ste posvetili Miloradu Telebaku. Da li bi od takvog jednog teksta moglo nekad da nastane nešto više, odnosno, čitav komad za sebe?

PEJAKOVIĆ: Vjerovatno. Ja nisam pisac pozorišnih komada, mada mi se omakne.

GLAS:  Koliko ste zadovoljni uspjehom serije “Advokado”? Voli li publika komedije ili ih možda zaobilazi, jer smijeh ipak razotkriva gorku stvarnost koju živimo?

PEJAKOVIĆ: Komedije su težak posao. Iako je gledanost bila dobra, ja se nadam da će “Advokado” tek dobiti svoju publiku i kultni status, kada prođe neko vrijeme i sve ove komediografske limunade koje nam puštaju na televiziji, žestoko nas ubjeđujući da je to što vidimo - smiješno.

“Koža”

GLAS:  Kakvi su trenutni planovi što se nastavka serijala “Meso - Kosti - Koža” tiče?

PEJAKOVIĆ: Nadam se da će serija “Koža”, treći dio trilogije, biti realizovana. Snimanje nije još počelo, ali “Bosonoga” produkcija uveliko radi na pripremi “Kože”. Za nas je vrlo važno da “Kožom” završimo rečenicu koju smo započeli “Mesom”, i da odmah nastavimo dalje, jer nas još posla čeka. “Bosonoga” ima obavezu da progovori o Otadžbinskom ratu, o ratnim stradanjima Srba u Drugom svjetskom ratu, ali i o ljudima ovog kraja, o događajima koji su ostavili trag, o svemu onome što stoji duboko u nama.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana