Nije važno učestvovati važno je pobjediti - i tako već 45 godina

Kao i nekada, njegova britka satira i dalje se redovno citira, čak i među rijetkima koji ne znaju ko je Grunf ali ne mogu se ne složiti sa njegovim glupavim, a istovremeno logičnim krilaticama, poput one da je "bolje ispasti budala nego iz vlaka".

Izjave tog bivšeg pilota i beznadežnog pronalazača legendarne su među ljubiteljima stripa, štampaju se na majicama po uzoru na Grunfa, razmijenjuju u razgovorima, "šetaju se" u forumskim potpisima ili se, kao i dijalozi među likovima, pamte, prepričavaju i, premda smo ih mnogo puta čuli, ne gube na duhovitosti.

"Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi", "Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega", "Bolje izdati knjigu nego prijatelja", "Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti", "Bolji je nečastan bijeg nego častan poraz" i "Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi", samo su neke od izjava tajnih agenata Grupe TNT koje su se, poput njihovih imena, ukorijenile u našem svakodnevnom govoru.

U "politički nekorektnom" stilu stripa tako se ponekad neko malog rasta i velikog nosa naziva Bob Rok, mnogi će u svom radnom okruženju prepoznati ponekog Debelog Šefa ili pak Broja 1, koji uz pomoć "male crne knjižice" vuče sve konce, a nema sumnje ni o kakvom je poslovnom dogovoru riječ kada se pomenu one Ser Oliverove "Halo Bing, kako brat?" i "Cijena? Prava sitnica".

Generacija koja je odrasla uz strip danas vjerovatno sve bolje razumije Jeremijinu jadikovku "boli me sve i još mnogo toga", zna se da kada se za nekog kaže da ima "Superhikov dah" ne znači da miriše kao ljubičice, a jasno je i zašto korumpirani političari podsjećaju na svinjolike gradske činovnike iz stripa.

Antun Halonja, naučni saradnik sa Instituta za hrvatski jezik, smatra kako stripovi, iako se doživljavaju bezvrijednim i trivijalnim, a njihov jezik manje vrijednim, zaslužuju punu pažnju lingvista i stilističkih analiza, naročito kada je riječ o klasiku kao što je "Alan Ford".

Kod jezičkog izraza stripa, ograničenog prostorom sličice, postoje dvije oprečne situacije, jedna u kojoj je vizuelna poruka dominantna, a jezička svedena na minimum, s uzvicima poput "Aaargh!" i druga u kojoj je verbalna poruka vrlo razvijena i dominira nad crtežom, napomenuo je Halonja.

U "Alanu Fordu" te su dvije situcije vrlo spretno uravnotežene, pa osim simpatičnih likova legendarne Grupe TNT, pamtimo njihove dosjetke koje su malo-pomalo ušle u svakodnevni govor, zahvaljujući sjajnomu prevodu Nenada Briksija sa italijanskoga, rekao je Halonja za Hinu.

Magnus, Bunker i - Nenad Briksi

Priču o nesposobnim tajnim agentima koji gotovo uvijek, nekako, ipak pobjeđuju u borbi protiv negativaca, osmislio je scenarista Lučano Seki (pseudonim - Maks Bunker), a izgled likovima dao je crtač Roberto Raviola (pseudonim - Magnus). Već i sam njihov potpis, Magnus&Bunker, sinonim je za taj strip. Ipak, među publikom s područja bivše Jugoslavije, gdje se strip pojavio tri godine nakon italijanskog prvog izdanja, ravnopravno je i ime Nenada Briksija, prevodioca i pisca kojem je ove godine 30. godišnjica smrti.

"Alan Ford" je Briksijevo autorsko jezičko djelo, njegov istančan humor i talent sjajnog pisca ključni su kada se govori o uspjehu tog stripa, rekao je Nenad Rizvanović, pisac i književni urednik. Briksi je donio potpuno novi književni jezik koji je ušao duboko u urbanu narodnu kulturu, dirnuvši neku našu populističku crtu, pa "Alana Forda" čitaju čak i oni koji inače uopšte ne čitaju stripove, dodao je.

Režiser Dalibor Matanić kaže da je "genijalni Briksijev prevod dao novi nivo u tumačenja stripa". Najzanimljivije mi je kako je strip zaživio samo ovdje i u Italiji, iako je humorom bio sličan 'pajtonovcima' koji su bili globalno popularni, rekao je Matanić, koji smatra da bi Alana Forda bilo vrlo zahtjevno prenijeti u drugi medij, poput filma, a i "ko bi osim Džona Kliza glumio Ser Olivera?"

I direktor festivala "Crtani Romani Šou" Slaven Gorički slaže se da je "Alan Ford" bio prihvatljiv zahvajujući Briksijevom prevodu koji je "situaciju prilagodio našem mentalitetu, tadašnjem vremenu i sastavu". Strip je govorio o onome o čemu se drugi nisu usudili, a kako se sastav promjenio, ali ne i socijalne razlike između bogatih i siromašnih, čitaju ga nove generacije dok se stari brojevi i dalje dobro prodaju, tvrdi on.

Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti

Svojevrsni fenomen tog stripa je u tome što je bio popularan samo u bivšoj Jugoslaviji i Italiji, a iako je slavna cvjećara smještena u Njujork, nikada nije preveden na engleski. U Francuskoj, Brazilu, Danskoj i drugim zemljama nije preživeo više od nekoliko brojeva, dokazavši na svom primjeru tačnost poslovice Broja 1 kako "nije važno sudjelovati, važno je pobijediti".

Veliki dio zasluga za ovdašnji uspjeh pripisuje se hrvatskom prevodu (srpski prevod prošao je neslavno), ali i specifičnostima ovih prostora o čemu je u knjizi "Cvjećarnica u Kući cveća" pisao Lazar Džamić. On kaže kako taj strip nije bio samo satirična kritika kapitalizma, već i svakog korumpiranog i nekompetentnog sistema, a nadrealna farsa koja je u njemu prevladavala ovdje je bila prepoznatljivi način života, dok je kroz karaktere glavnih likova, disfunkcionalne diletante koji ipak dočekaju svoj "srećan kraj", ljudima davao inspiraciju i nadu.

Za Davora Gobca, pjevača grupe Psihomodo Pop, razlozi zbog kojih ih je volio (i još uvijek ih voli) mnogo su jednostavniji, a ljubav prema stripu prenio je i na sina koji ga, u skladu s vremenom, čita na računaru.

Kupovali smo 'Alana Forda' zbog specifičnog humora i stalno smo ga citirali u muzičkim krugovima, rekao je Gobac, dodavši da negdje još čuva prvih sto brojeva, ali i majicu s Bobom Rokom.

Iako je to bio satirički i crnohumorni prikaz društva, cenzori zemlje u kojoj ona "Neprijatelj nikada ne spava" kao da se prirodno nadovezuje na fordovsku "Ko spava, nije budan", nisu mogli preći preko nacističkih simbola, koji su stoga nevješto brisani ili precrtavani: jedna je visoko uzdignuta desna ruka čak bila prepravljena da stoji uz tijelo, a bila je i zabranjena čitava epizoda u kojoj se TNT-ovci nalaze sa Titom.

Ljude treba odgajati i obrazovati, a ne zabranjivati im jer tako neke stvari napravite još važnijima nego što zaista jesu, rekao je dizajner Mirko Ilić, dodavši da mu se "Alan Ford" nikada nije sviđao. Kako tvrdi, bio je loše nacrtan i dosadan, i tada je čitao američke "andergaund" stripove.

Ipak mogu razumjeti kult tog stripa, možda je uspio zato što su mu likovi bili u raspadu, baš kao i zemlja u kojoj smo živjeli, izjavio je Ilić.

Uprkos tome što se država odavno raspala, popularnost stripa i dalje traje, o čemu svjedoče domaći internet portali s oglasima, na kojima se pojedini raritetni rani brojevi, bez obzira na to što su izlizani i poderani, nude za ne malu sumu novca, dok talijanski originali dosežu i cijenu od stotine evra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.