Neprolazno djelo Borislava Pekića
Banjaluka - Od prvog susreta me je osvojio inteligencijom, idejama i stavom. Niko nije mogao sa Pekićem da se uporedi. Imali smo veoma skladan život. Poštovala sam njegovo vreme pisanja, a on bi mi uvek pričao šta radi, čitao mi je delove napisanih tekstova, diskutovali smo o onome što ga muči. Ja sam bila njegov prvi čitalac.
Riječi su ovo piščeve udovice Ljiljane Pekić o jednom od najznačajnijih srpskih pisaca 20. vijeka, Borislavu Pekiću, koji bi danas napunio 85 godina. Bio je romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, a studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Iza njega su ostala brojna značajna djela koja ni danas ne gube na vrijednosti.
Kada je "Lovćen film" raspisao konkurs za sinopsis, Pekić se prijavljuje i dobija prve dvije nagrade. Zapošljava se kod njih kao dramaturg i radi na mnogim adaptacijama i scenarijima. Napisao je scenario za film "Dan četrnaesti" Zdravka Velimirovića, koji je predstavljao tadašnju Jugoslaviju na Kanskom festivalu 1961. Tada je pisac prvi put u životu otišao u inostranstvo. U međuvremenu objavljuje dva romana, "Vreme čuda" i "Hodočašće Arsenija Njegovana". Za ovaj drugi 1970. dobija "Ninovu nagradu".
Imao je mnogo problema, jer je učestvovao u potpisivanju svih mogućih disidentskih peticija i bio vječiti oponent režimu. Zbog toga se sa porodicom seli u London gdje je i nastao njegov najveći stvaralački književni opus.
Njegovo kapitalno djelo, saga-fantazmagorija "Zlatno runo", objavljen je u sedam tomova, a za njega je Pekić 1987. godine dobio "Njegoševu nagradu". Žanr-romanom "Besnilo" (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom svijeta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike i napisao djelo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživio veliki broj izdanja. Djela su mu prevedena na brojne jezike, a posthumni rad na objavljivanju njegovih brojnih djela, nakon njegove smrti 2. jula 1992. godine u Londonu, nastavile su njegova supruga Ljiljana, kćerka Aleksandra i unuka Mari-Luiz.
Elita
- Imala sam priliku da bliže upoznam našu intelektualnu elitu tog vremena. Ne mogu ni da nabrojim sve one koji su dolazili da nas posete: Dobrica Ćosić, Miodrag Pavlović, Đorđe Lebović, Borislav Mihajlović-Mihiz, Danilo Kiš, Filip David, Dragoslav Mihailović, Vida Ognjenović, Goran Paskaljević i još mnogi drugi. Čitali su jedni drugima svoje odlomke, raspravljali o tekućim događajima, podsticali se - rekla je Ljiljana Pekić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
