Nemanja Ćeranić za “Glas Srpske”: Džejev život priča stvorena za film

Branislav Predojević
Nemanja Ćeranić za “Glas Srpske”: Džejev život priča stvorena za film

Kada sam dobio poziv da budem režiser na projektu “Nedelja” to mi je u startu zvučalo primamljivo. Pogotovo zato što je opus Džeja Ramadanovskog 90-ih bio neizbežno štivo, kako na televiziji i radiju, tako i na kasetama i diskovima, i samim tim meni kao dečaku blisko. Jedna od prvih pesama koju sam čuo na televiziji bila je čuvena pesma “Mrak”.

Kada sam odrastao, tada sam osvestio da su Džejeve tzv. “brzalice” usko povezane sa fank muzikom, a balade sa bluzom i pop muzikom. Naravno, to je sve zahvaljujući Džejevom talentu i harizmi kao i muzičkim umećem Marine i Fute koji su napisali većinu tih pesama.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” režiser i scenarista Nemanja Ćeranić, jedno od najagilnijih i najtalentovanijih imena srpskog filma mlađe generacije  objašnjavajući zašto je prihvatio poziv da režira film “Nedelja”, posvećen pokojnom folk pjevaču Džeju Ramadanovskom, koji će premijerno u banjalučkom “Sinepleksu Palas” biti prikazan 24. januara. Filmadžija, koji je pažnju publike privukao odličnim krimićem “Lihvar” i serijom “Kljun”, kaže da ovaj film nije zamislio kao klasični biografski film o muzičkoj zvijezdi već priču o prijateljstvu i bratstvu.

- Hteli smo da napravimo film o prijateljstvu i bratstvu, o duhu jednog vremena koji je postojao na Dorćolu 70-ih i 80-ih. A isto tako i o odnosu dva brata Roma - Ise Lere Džambe i Džeja koji će doživeti dve različite sudbine i dva različita životna puta - dodao je Ćeranić.

GLAS: Koliko je kod nas teško snimati priče tog profila gdje se teško mogu razdvojiti činjenice, tabloidne laži i usmeni mitovi. Koliko to Vama, kao autoru, otežava postavljanje balansa između fikcije i realnosti u pravom omjeru da bi se dobila uzbudljiva bioskopska priča?

ĆERANIĆ: Svakako da to nije lako i da priča mora da se oblikuje kroz fikciju. U ovom slučaju smo ispoštovali 80 odsto onoga što se stvarno desilo u Džejevom životu, jer su sve te priče koje smo čuli bile potentne za razvijanje jedne dobre filmske strukture.

GLAS:  Sa druge strane Vaš film “Volja sinovljeva” dugo je bio u limbu pretprodukcije, iako su rijetki promo materijali obećavali zanimljivu i do sada neiskorištenu temu postapokalipse u srpskoj kinematografiji. O čemu je detaljnije riječ u tom filmu i kako se od davno nastale ideje napokon stiglo do filma?

ĆERANIĆ: Snimanje filma je završeno krajem decembra 2023.  Sad nas čeka ozbiljan posao u postprodukciji, a plan je da premijera bude krajem 2024. godine.  Projekat je od starta bio veoma ambiciozan i cela avantura oko “Volje sinovljeve” je počela još 2013. godine. Ali tu priču ćemo ostaviti za neki naredni intervju.

GLAS: Jedan od Vaših filmova kultni krimić “Lihvar” stigao je prošle godine do emitovanja na nacionalnoj frekvenciji. Sa ove distance koliko ste zadovoljni urađenim s obzirom na sve okolnosti brzog rada, skroman budžet, pandemiju i tzv. “Cinema verite” postupak snimanja?

ĆERANIĆ: Zadovoljan sam svojim debitantskim filmom. Siguran sam da će mi to biti najdraži film u karijeri, pogotovo što je nastao u tim okolnostima i što je snimljen u mom rodnom gradu Inđiji. “Lihvar” kao projekat je sigurno pomogao da se ponovo pokrene priča oko “Volje sinovljeve”.

GLAS: Serija “Kljun” je kao i “Lihvar”, uslovno rečeno, podžanr naturalističkog krimića, “Volja sinovljeva” postapokaliptični naučnofantastični film,  “Nedjelja”, uslovno rečeno biografska priča, ali u suštini autorski se krećete poštujući široko postavljene obrasce žanrovskog filma prateći likove individualaca i autsajdera. Šta je ono što je Vas pokretalo, a potom inspirisalo kao autora?

ĆERANIĆ: Može se reći da sam veliki ljubitelj američkog B-filma i da su veliki uticaj na mene imali reditelji poput Voltera Hila, Sema Pekinpoa i Dona Zigela. Film osvete je najuniverzalnija stvar u žanrovskom filmu, a najviše u vesternima, kriminalističkim i avanturističkim filmovima. Zanimljivo mi je da od žanra pozajmim određene kanone i pravila i da pokušam to da transponujem u naš milje. Ta žanrovska odrednica prati likove usamljenike, autsajdere i marginalce koji su na ivici zakona. Oni na kraju pobeđuju sami sebe tako što uglavnom postupe ispravno i na neki način postanu heroji.

GLAS: U jeku smo ekspanzije serijskog programa, kako u svijetu, tako i kod nas, što je naravno odlična prilika za posao filmadžija svih zanimanja, ali sa druge strane koliko kvalitet prati kvantitet?

ĆERANIĆ: Mislim da su serije dobra stvar, pogotovo za mlađe reditelje da mogu da se izraze i da održavaju rediteljsku kondiciju. U ovoj hiperprodukciji ima raznoraznih serija različitog sadržaja. Imao sam sreću da sam dobijao ponude da radim na dobrim serijama.

GLAS: Kako gledate na promjene u kinematografiji nastale tokom pandemije i uspona striminga, da li je klasični bioskop u izumiranju ili se sedma umjetnost prilagođava tehnološkim promjenama epohe? Kako gledate na budućnost filma?

ĆERANIĆ: Sigurno da smo u čudnom periodu što se filma i bioskopa tiče i apsolutno da postoji pomenuti autorski i produkcijski jaz, ali mislim da pobeđuje onaj film sa dobrom pričom, da li on bio žanrovski ili autorski potpuno je nebitno. Kakav god da je trenutno period, za budućnost dobrog filma je potrebna dobra priča.

GLAS: Kakvi su planovi za dalje, šta biste Vi voljeli da radite u karijeri i šta ćete stvarno raditi?

ĆERANIĆ: Voleo bih da na svake dve godine mogu da snimim film, ali to je skoro pa nemoguće za izvesti. Dobra stvar je što Strahinja Madžarević i ja konstantno radimo na novim scenarijima. Tako da tu postoji jedan horor faund futidž. Isto tako jedan avanturističko-sportski film o gejmerima gde pratimo zaluđenike za igru “CS 1.6”, i još gomilu projekata čiju budućnost vidim u animiranom filmu.

Laušević

GLAS: U filmu “Volja sinovljeva” nažalost bila je i jedna od posljednjih uloga pokojnog doajena našeg glumišta Žarka Lauševića. Kako je bilo raditi sa majstorom svog zanata na samom setu?

ĆERANIĆ: Žarko Laušević nije bio samo veliki glumac, pisac i čovek, on je bio učitelj, neko ko je nesebično delio svoje znanje i mudrost sa okolinom i slušati njega i razgovarati sa njim je bila najveća privilegija. Njegov talenat je bio beskrajan i svako ko je radio sa njim iz tog procesa je izašao kao potpuniji čovek i umetnik. Žarko je kao retko ko bio otvoren za rad sa mladima, imao je puno strpljenja i verovao je da film može da promeni svet. Tako mu je i pristupao, sa punom posvećenošću, ljubavlju i razumevanjem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana