Na današnji dan prije 165 godina rođen Artur Rembo

Rastao je u porodici bez oca, pod tutorstvom prestroge i neosjetljive majke. Od najranijih školskih dana pokazao je izuzetnu darovitost dobijajući nagrade iz književnosti i prevođenja i pišući, sa velikom virtuoznošću, pjesme na latinskom jeziku. Sa petnaest godina dobio je prvu nagradu na konkursu za sastav napisan na latinskom. Tim povodom direktor škole je rekao: "U glavi ovog djeteta ne nastaje ništa banalno. On će biti genije ili Zla ili Dobra"

Vjerovao je da kao umjetnik može da stvori svijet umjetnosti koji će proizvesti "totalnu obnovu", ako ne društva, a ono bar umjetnika. U maju 1871. piše Polu Demeniju u kojem iznosi svoje viđenje pjesnika i poezije: pjesnik mora biti "kradljivac vatre", on mora sići u tamne regije podsvijesti da tamo otkrije čovjekovo "ja", koje se bitno razlikuje od spoljašnjeg, stilizovanog, društvenog "ja". U Pismu vidovitog iste godine Rembo nam otkriva da će raditi na preobražaju svoga bića kako bi sebe učinio vidovitim, a to se postiže dugim, ogromnim i smišljenim rastrojavanjem svih čula. On zato mora da upozna sve oblike ljubavi, patnje, ludila, da istražuje samog sebe, da postane više nego iko veliki bolesnik, veliki zločinac, veliki prokletnik i vrhovni Učenjak kako bi na kraju stigao do neznanog. To biva istovremeno i njegov životni i pjesnički program. Zbog potrebe da dosegne neki drugi svijet daleko od skučene sredine Šarlevila pokušava da pobegne u Pariz. Na poziv Pola Verlena, tada najistaknutijeg pjesnika u Parizu, 1871. godine Rembo ulazi u pariski pjesnički krug, ali bez ikakvih literarnih ambicija u profesionalnom smislu. Njegov raspusni život sa Verlenom, otrgnutim od žene i porodice, zavšava se dramatično. Verlen je pucao u Remboa i lakše ga je ranio kada je ovaj riješio da ga napusti i tom prilikom završio u zatvoru.

Rembo se vraća u roditeljsku kuću uz gorko osjećanje poraza. Piše knjigu pjesama u prozi Boravak u paklu (1873), svoju duhovnu biografiju, neku vstu izvještaja o proživljenoj krizi i neuspjehu, otrežnjenju. Njegov budući skitnički život proteći će u znaku potpune duhovne usamljenosti, a njegovi poetski zapisi koje će bilježiti prije nego što kao pjesnik konačno ne zaćuti biće prvi poetski tekstovi u istoriji poezije bez namjere da se njima ostvari bilo kakva komunikacija. Prozne pjesme Iluminacije (1874) nastaju na granici tišine i smatraju se vrhuncem Remboovog poetskog djela, najsnažnijim izvorom onoga što danas zovemo modernim poetskim izrazom. Sa dvadeset jednom godinom prestaje da piše i nastavlja život kao skitničar, trgovac, krijumčar oružja i istraživač egzotičnih krajeva. Iz Afrike se vraća u Francusku 1891. zbog tumora na nozi. Umire u 37. godini poslije amputacije noge.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.