Mladen Bundalo, o multimedijalnoj izložbi “Dolasci-polasci”: Kroz rad održavam vezu sa ovim krajevima

Kazao je to umjetnik Mladen Bundalo govoreći o multimedijalnoj postavci “Dolasci-polasci”, a koja će biti otvorena sutra u 19 časova u MSURS. Publika će moći da pogleda izložbu do 30. novembra.

- Ova tema je inspirativna i mene navodi na promišljanja njenih različitih nivoa, čime se u radovima i bavim. Dolasci i polasci su kompleksan proces koji nam otvara spektar i emocija i iskustava, ali ih svako na svoj način prolazi i tumači - dodao je on.

GLAS: Čovjeku teško padaju odlasci, selidbe, pomjeranje iz one tačke u kojoj smo do juče imali oslonac. Međutim, kakvi su to preokreti u čovjeku koji dovode do tih velikih promjena u smislu odlaska iz države i promjene dosadašnjeg načina života?

BUNDALO: Iskustvo migracije jeste traumatično, nađete se u novoj sredini, bez poznatih lica gdje se ne govori vaš jezik, gdje su društvene norme drugačije i sve to zahtijeva složen proces prilagođavanja i pronalaska svog mjesta u tom novom kontekstu. Promjene su prisutne i mogu biti teške, ali ne moraju nužno biti negativne. To iskustvo donosi i novu snagu, tjera vas da izlazite iz zone komfora, da osvajate nova znanja i iskustva, što je svakako pozitivna strana koja vas na neki način i tjera da se razvijate kao osoba. Zbog toga i moje iskustvo migracija, života u Briselu, je izuzetno živo i ja se tamo vraćam da živim.

GLAS: Jesu li nama kao narodu migracije neminovne?

BUNDALO: Migracije su prisutne kroz vijekove, to su procesi koji postoje kroz istoriju civilizacije. Različite okolnosti diktiraju kretanja ljudi, bilo da se radi o ekonomskim, društvenim, ekološkim ili nekim drugima procesima - i ono je prisutno na globalnom nivou. Možda bi se prije moglo pričati o okolnostima koje do migracije dovode, nego o njihovoj neminovnosti.

GLAS: Kako sačuvati identitet i ne izgubiti sebe u svim tim odlascima i dolascima?

BUNDALO: Odgovor na ovo pitanje zavisi od slučaja i okolnosti u kojima se odlazak dešava, pa i od života kakvog u tom odlasku pronađemo. Moje iskustvo života u dijaspori počinje odlaskom na master studije u Brno, ali me za ovaj kraj i dalje vežu ljudi, porodica, prijatelji, iskustva koja su me formirala. Teme mog kraja i ljudi su mi i dalje bitni, tjeraju me na promišljanje i istraživanje i još sam u kontaktu sa kulturnom scenom regiona. Kroz svoj rad održavam vezu sa ovim krajevima.

GLAS: Da li u svojim radovima pokušavate na neki način da sačuvate ono što je karakteristično isključivo za područje odakle potičete, običaje i slično?

BUNDALO: Ne mogu reći da je to motivacija koja stoji iza mojih radova, ali mi neki od fenomena, fenomeni koju su karakteristični za nas, a koji utiču na mene, u svakom slučaju jesu inspirativni i težim da ih kroz svoju umjetničku praksu ispitam i shvatim. Jednim od njih se i bavim i predstavljam ga na pomenutoj izložbi.

GLAS: S obzirom na to da živite na relaciji Brisel - Prijedor možete li nam prenijeti Vaše impresije o funkcionisanju kulturno-umjetničke scene u Briselu? Možemo li uspostaviti paralelu sa tom scenom i onom kod nas, u smislu na šta bi­ trebalo da se ugledamo?

BUNDALO: Teško je povući paralele, budući da Belgija ima novca i samim tim sposobnija je da podrži produkciju i prezentaciju umjetničkih radova. Brisel je dinamičan grad i umjetnicima se nude puno veće mogućnosti, više je prostora za izlaganje, podrške za produkciju. Iako je državno uređenje komplikovano i Belgija je podijeljena u smislu govornih zajednica pa su i kulturni grantovi odvojeni na isti način, standard života je visok i umjetnici imaju dovoljno mogućnosti da ne moraju biti opterećeni tim komplikacijama.

GLAS: Koje teme bi se, prema Vašem mišljenju, trebalo više da obrađuju kroz umjetnost?

BUNDALO: Svako treba da ima slobodu da pronađe svoje polje interesovanja, istražuje ga, promišlja ga i da u tome bude hrabar i izlazi iz zone komfora. I u tim različitim pristupima, temama, bogati se i umjetnička scena.

Film

GLAS: Na čemu trenutno radite, pripremate li još nešto?

BUNDALO: Nakon izložbe u MSURS nastavljam sa radom na filmu “Svaki put kad odeš, ponovo se rađaš”, koji se bavi običajem prolivanja vode za srećan put. Dio istraživanja ove teme, na koji me inspirisala moja baka koja svaki put za mnom proliva vodu, biće prikazan i na izložbi. Takođe, očekuje me završetak rada na umjetničkoj knjizi koja prati izložbu “Dolasi-polasci” i koja će biti promovisana tokom njenog trajanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.