Milorad Vicanović Maza, crtač stripova, za “Glas Srpske”: Stripovi nisu posao, već uživanje i zadovoljstvo

Branislav Predojević
Milorad Vicanović Maza, crtač stripova, za “Glas Srpske”: Stripovi nisu posao, već uživanje i zadovoljstvo

Na Salonu stripa ove godine imamo veći broj izdavača kao goste, od domaće “Devete dimenzije”, preko “Sistem komiksa” i “Golkonde”, do “Pergama”, što će pojačati ponudu na berzi stripova u zanimanje publike.

 

Ovako je razgovor “Glas Srpske” započeo jedan od najplodonosnijih strip autora u regionu Milorad Vicanović Maza, govoreći o Salonu stripa koji će danas i sutra biti održan u Laktašima.

- Imamo brojne goste festivala. Tu su izložbe, strip radionice, promocije novih izdanja i drugi događaji koji su stalni dio salona - rekao je on.

GLAS: Orijentacija salona i dalje je rad sa najmlađim posjetiocima?

VICANOVIĆ: Strip je ozbiljna umjetnost, kao i svaka druga, te tako treba da ima podršku društva, treba da stvara i edukuje publiku. Ima budućnost kod nas, jer se uvijek nađe neko ko voli da crta i da čita stripove. Salon je zamišljen kao mjesto gdje autori i publika treba opušteno da se druže i razmjenjuju iskustva, gdje klinci mogu da uče kako se stripovi stvaraju. Nismo skloni spektakularnim događajima na visokom nivou i specijalnim gostima, jer se to ne uklapa u atmosferu i ideju salona.

GLAS: Dio ste projekta adaptacije knjiga kineskog pisca Liju Cisina za francusko-kinesko tržište. Šta možete da nam kažete o toj saradnji?

VICANOVIĆ: Izdavač “Delkur” je otkupio prava od kineskog izdavača na njegova djela, ali sticajem okolnosti Korin Bertan, moja prva urednica u izdavačkoj kući “Solej”, radila je u Kini posljednjih pet godina. U dogovoru sa kineskim izdavačem, došla je na ideju da uradi adaptaciju knjiga i novela jednog od najpopularnijih pisaca u Kini. To je ambiciozan projekat izdavanja 15 albuma, na kojem su angažovani i vrhunski međunarodni autori. Pošto smo ranije imali dobru saradnju, ona je pozvala i mene, nudeći mi veći projekat, koji nisam mogao prihvatiti zbog drugih obaveza, pa smo dogovorili adaptaciju novele “Full Spectrum Barrage Jammin”. U pitanju je priča o trećem svjetskom ratu koji počinje napadom NATO-a na Rusiju, što je tada bila futuristička priča, a sada je postalo realnost. Dobio sam priliku da biram tim, pa sam pozvao Marka Stojanovića i Desimira Miljića. Bez problema smo ispoštovali rok i strip je završen u martu.

GLAS: Koliko je bilo zanimljivo tematski iskoračiti iz žanra alternativne istorije, u kojem ste objavili najveći dio radova?

VICANOVIĆ: Očekivao sam da će priča imati više elemenata fantastike, ali ispostavilo se da u pitanju realizam, ali bilo je zanimljivo raditi kao crtač. Bilo je tu i drugih izazova, jer je kinesko tržište pod čvrstom državnom kontrolom, pa se pomno vodi računa šta će biti objavljeno. To je meni bilo ponekad naporno kao crtaču, jer sam morao mijenjati gotove table, zbog crteža karte u vojnom štabu ili je Marko prilagođavao scenario zbog pominjanja Hitlera. Bilo mi je zanimljivo raditi za tako specifično tržište, ali mi više odgovara rad za Francuze, gdje se zna ko šta radi.

GLAS: Od 2011. godine do danas za francuske izdavače objavili ste 41 album, što je vjerovatno svjetski rekord za 11 godina rada.

VICANOVIĆ: Nisam siguran da li je svjetski rekord, ali sam ponosan na urađeni posao. Ponosan sam, prije svega, na projekat “Vundervafen”, koji je od dva planirana stigao do 20 objavljenih albuma u deset godina. Tu su i dva albuma “Vundervafenovog” spin-of serijala “Mission Secretes”. Rad na serijalu “Luftbalons” okončan je sa tri albuma, serijal “Ledi Spitfajer” sa četiri, a serijali “Jour”, “USA Uber Alles”, “Space Reich” sa tri izdanja. Tu je i serijal “Indokina”, koji je od tri planirana stigao, na moje iznenađenje, do četvrtog albuma. Kažem na iznenađenje, jer se francuski izdavači u posljednje vrijeme okreću mini-serijalima ili pričama od jednog albuma. Kada se saberu svi moji crtački projekti u posljednjih 11 godina, stigne se do tog broja. No, oni za mene nisu samo posao, već uživanje i zadovoljstvo. Čak i kada odmaram od rada na strip serijalima, ja crtam za svoju dušu.

GLAS: Da li imate želju da se u nečemu okušate kao crtač, recimo za američke izdavače ili nešto drugo?

VICANOVIĆ: Što se tiče Amera, nemam preveliku želju, iako sam radio album “Distractions” za američkog izdavača, ali to nije klasična superherojska priča. Ono što je moja velika i neostvarena želja jeste crtanje nekog klasičnog naučno-fantastičnog stripa, čak mi je Kristof Bek, koji je vidio neke moje naučno-fantastične crteže na blogu, poslao sinopsis za priču, koja ima izdavača, ali kada sam rekao da imam planirana četiri albuma za sljedeću godinu, malo je ustuknuo (smijeh). Ipak, možda ću napraviti pauzu u radu za “Delkur”, kako bih imao vremena da realizujemo tu priču.

Izdanja

GLAS: U protekloj godini objavljeno je više od 700 strip izdanja širom regiona. Ipak, među njima je i dalje mali broj domaćih autora i stripova.

VICANOVIĆ: Da, nažalost. Čak postoji paradoks da među tim izdanjima ima dobar dio radova naših autora objavljenih u inostranstvu, koji su nakon što su originalno objavljeni za strane izdavače, sada “prevedeni” za domaće tržište. To je posljedica činjenice da smo mi malo tržište u svjetskim okvirima i domaćim izdavačima se ne isplati objavljivanje domaćih autora, za razliku od velikih stranih autora. Takođe, domaća strip izdanja za svjetsko tržište zanimljiva su kao egzotika, za razliku od autora, koji su sve više na dobrom glasu zbog talenta i posvećenosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana