Milanko Borovčanin Romsok: Na stazama Andrićevog pripovijedanja

Sa krajem prošle godine pod njegovim imenom izašlo je 10 knjiga, od čega pet zbirki pjesama, dvije pripovjedaka, dva romana i knjiga priča i zapisa. Ovih dana došla je i jedanaesta - putopisna priča sa naslovom "Kud god da krenem, tebi se vraćam ponovo".

Najnovija knjiga u izdanju "Žiravca" iz Požege sa 270 stranica,  za koju je, da bi je objavio, Borovčanin sredstva sakupio berući ljekobilje i gljive po šumama Romanije, ima četiri cjeline.

Počinje pričom "Od Romanije do Svete Gore", a onda tu su: "U gradu širokih vidika" (Moskva); "Kud god da krenem, tebi se vraćam ponovo" (Kosovo i Metohija) i "Srce puno zvijezda" (Maglić, Volujak, Zelengora i Trnovačko jezero), za koju recenzent Nedeljko Babić u osvrtu na ovu knjigu pod naslovom "Na fundamentu andrićevske putopisne proze" kaže:

- Milenko Borovčanin Romsok, autor više zapaženih zbirki poezije i jedne antologijske poeme ("Neću nikud, ne dam ništa"), kao i izuzetno čitljivih i filmičnih romana ("Snoviđenje" i "Zakletva") i knjiga priča ("Jauci iz tame") nudi nam novo iznenađenje rukopisom putopisne proze "Kud god da krenem, tebi se vraćam ponovo". Pred nama je originalno djelo na andrićevskom fundamentu i armaturi... Kroz ovakvo djelo, kao na dlanu, vidi se sveti Hilendar, sveta Moskva i presveto Kosovo i  Metohija, Raška.

I tako redom, ređaju se opisi onoga što je Romsok vidio i prenio na papir. Iz toga će  čitaoci  imati priliku da mnogo toga nauče i dožive prelistavajući bilo koju cjelinu knjige, koja je ovih dana izašla kao jedanaesta iz njegove književne radionice.

- Knjiga je veoma rano ušla u moj život. U moje selo Podgajine na Romaniji još dok sam bio u prvom razredu osnovne škole počeo sam ih čitati. Kako sam rastao kvasala je i moja želja za čitanjem, ali i kupovinom knjiga. Sa bajki i drugih knjiga za djecu brzo sam prešao na Ćosićevo "Daleko je sunce" iz koga ništa nisam uspio da shvatim osim što me duboko dirnula sudbina Gvozdena, Vuka i onog dječaka Mališe. I tako od knjige do knjige dođoh do Ćopića, Andrića, Dostojevskog, Jesenjina, Puškina, Tolstoja, Remarka, Zole, Hemingveja i drugih domaćih i svjetskih klasika - ističe Borovčanin.

I pisanje je, kako kaže, počeo već u osnovnoj školi. Njegovi radovi čitani su pred razredom, na druženju sa vršnjacima, objavljivani na školskim zidnim novinama... 

- "Ozbiljnog" pisanja latio sam se spontano u danima i noćima, kad su mirovale kanonade i plotuni tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata. U početku bile su to rodoljubive pjesme koje je rat iznjedrio. Jedna po jedna i napabričilo se toliko toga da sam po nagovoru prijatelja napravio i prvu knjigu. Dao sam joj naslov "Sa vama sam umirao i ja". Taj moj prvenac 1996. izdao je "Svet knjige" iz Beograda, a iz naslova se vidi kome sam ga namijenio - priča Borovčanin.

Nakon što  se "omrsio" i otvorio svoju torbu naprtnjaču, u kojoj je bilo bezbroj papirića na kojima je najčešće u prolazu bilježio svoje pjesničke opservacije i skice budućih pjesama, počele su se redati nove pjesme i nove knjige.

Misli

- Ovo je zemlja maslina... Ovdje se miris maslina nadgornjava s mirisima mora i borovih šuma. I jedan, i drugi, i treći, uvećavaju kapacitet pluća. Možda ovako i raj miriše. Možda je ovako i lijep. To ne znam, ali sam siguran da je ovo raj na zemlji. Ovdje bogovi nisu bili skučene ruke kad su svoje djelo ukrašavali. Hvala im i u moje ime - dio je iz Borovčaninove nove knjige.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.