Marilović: Priznanje, poput svitanja, rauvedrava i grije duh pjesnika

Ona je jedna od dobitnika prestižne nagrade "Pečat varoši sremskokarlovačke", koju dodjeljuje institucija kulture "Brankovo kolo" za najbolje pjesničke knjige na srpskom jeziku.

"Na ovoj stazi, čini mi se, ja sam putnik na uranku jer stvaranjem posvuda uočavam mladost života. Nagrade su tu da stišaju sujetu. Prva stvar koja mi bude u glavi - nisam sama, a druga - sada mirno nastavi i dalje da radiš. Pjesma je za mene pokret otpora za duhovno jačanje", navodi Marilovićeva.

U intervjuu Srni ona napominje da je do sada objavila četiri knjige poezije, roman i zbirku eseja, a da je nagradu dobila za knjigu duhovne poezije "Noći duge u progonstvu" u izdanju "Art printa" iz Banjaluke.

"Ta knjiga nastajala je sasvim spontano dug niz godina, a s obzirom na duhovnu tematiku okončana na Božić 2022. godine. Vjerujem da svaki čovjek ponekad osjeti kako živi u tuđini. Često ne shvatamo šta nas to zapravo tišti, pa jednostavno kažemo: `Ne pripadam ovome vremenu`", kaže Marilovićeva.

Ona ističe da su pjesme nastajale u trenucima kada joj se ćutalo, a u duši je bila raspričana, te da je zamislila da zbirka pjesama bude poput male intimne knjižice za utjehu čitaocu.

"Odlučila sam se za formu Psaltira - da se može nositi u unutrašnjem džepu, pored srca. Ne sasvim slučajno, počinje `Molitvom jutru`, a zatvara se `Molitvom pred san`. Moram priznati da sam imala tu rijetku sreću da na manifestacijama `Brankovog kola` upoznam sestru po duhu Dajanu Petrović, pjesnikinju i teologa. Otuda se kao sasvim prirodna stvar nametnulo i to da baš ona napiše osvrt na moju knjigu", ističe Marilovićeva.

Ona navodi da je imala čast da upozna izuzetnu pjesnikinju Željku Avrić, koja je, kao jedan od članova komisije za dodjelu nagrade "Prekodrinski književni susreti", osjetila potrebu da knjigu još u rukopisu vrednuje i napiše osvrt.

Marilovićeva napominje da je sticajem okolnosti, ili zbog svoga karaktera, sve odluke oduvijek donosila samostalno.

"Moram priznati da sam imala izuzetnu sreću da na početku svoga puta sretnem urednika izdavačke kuće `Brankovo kolo` Nenada Grujičića, od koga sam učila. Nisam od onih koji se žale na svakodnevicu. Međutim, talenat je samo potencijal – to već znamo. Otuda ću dodati: `Ako životinje ne pojedu žirove, iz svakog žira se može razviti hrast`", kaže Marilovićeva.

Aleksandra Marilović smatra da vremena nisu jednostavna i da je potrebna istrajnost u onom čime se čovjek bavi.

"Sjetite se biblijske asocijacije iz moga naslova, nakon izgnanstva nije nam ni obećano da će biti lako. Knjiga `Noći duge u progonstvu` je moje unutrašnje rvanje. Znam samo kao i svi vi - ako izgubimo duh, šta nas onda spasava? Čime da upalimo svjetlost u očima? Otuda sam u pomoć, uz postupak invokacije /latinski, `zazivati`/, dozvala Svetoga duha, zaštitnika poezije. Ovaj postupak nije nepoznanica u književnosti", napominje ova književnica.

Marilovićeva navodi da tokom stvaranja pjesnik, tražeći inspiraciju, "zaziva više sile".

"Invokaciju muzama imamo u antičkoj književnosti, zatim u srednjovjekovnoj. A negdje samo malu oznaku krsta na mjestu naslova", ukazuje Marilovićeva.

Ona ističe da je "Pečat varoši sremskokarlovačke" jedna od najstarijih i najuglednijih pjesničkih nagrada u regionu.

U susret proslavi 200 godina od rođenja Branka Radičevića iduće godine, ta nagrada biće novim laureatima svečano uručena na "Proljećnim Brankovim danima 2024" u Sremskim Karlovcima, u čuvenoj i najstarijoj srpskoj gimnaziji, gdje se Aleksije Radičević, kasnije poznat kao Branko, školovao od 1835. do 1841. godine.

Aleksandra Marilović je prethodno dobila i nagradu "Stražilovo" 2012. godine.
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.