Maja Simišić o izložbi “Make Bosnia Sexy Again”: Ispitivanje korijena između fantazije i realnosti

Ova postavka otvorena je u galeriji “Vagon” u Banjaluci do 11. septembra, a ona podrazumijeva mini-dokumentarac  u kojem glavnu junakinju, mis dijaspore iz daleke Kanade, igra upravo umjetnica Maja Simišić. Snimajući ovaj video Simišićeva je krenula od Drvara, odakle je njen otac. Zanimljivo je napomenuti da joj je majka iz Crne Gore, ali da je povezana i sa Hrvatskom.

Simišićeva je odrasla u Berlinu, živjela određeni period u Beogradu, a sada trenutno stvara u Amsterdamu, dok je osnovne umjetničke studije završila u Roterdamu. Tako ova mlada žena odrasla na zapadu vodi borbe sa barijerama istoka. Ovom postavkom ona istražuje može li Bosna da postane još više seksi nego što jeste, a upravo to publika ima priliku i da vidi. Ona je i glavni promotor BiH u Holandiji, jer ih upoznaje sa ljepotama BiH, tako da je ova izložba nastala iz njene velike ljubavi prema Bosni uprkos nerazumijevanju ovdašnje geopolitike.

Priča počinje u Drvaru, praćena krajiškom muzikom i šetnjom mis dijaspore, a kako je Maja Simišić istakla za “Glas Srpske” da bi napravila ovu postavku posjetila je i Bihać, Sarajevo, Visoko i Banjaluku.

- Izložbom “Make Bosnia Sexy Again” istražujem korene, a čitav projekat je mešavina fantazije i realnosti.  Mis dolazi iz Kanade, jer sam kroz razgovor sa starijima shvatila da je našim roditeljima Kanada bila ta neka zlatna destinacija. Mesto između raja i zemlje. Kanada u ovom kontekstu je neko mesto za koje se pitamo da li uopšte postoji - rekla je Simišićeva.

Kako je kazala za sam naziv postavke inspirisala ju je Trampova kampanja koja je nosila naziv “Make America great again”.

- Ne podržavam tu kampanju, nego me prosto inspirisala, jer sam htela da se igram sa tim da sam mis koja nema pojma gde je došla, a hoće nešto da menja. A čini mi se da većina tako živi - rekla je ona.

S druge strane istakla je da joj je BiH draga, te da razmišlja da li tu zemlju romantizuje jer nikad nije u njoj živjela. Ovom postavkom preispituje i taj osjećaj ljubavi prema BiH.

- Bila sam u Crnoj Gori kod dedinih i nije mi se rodio takav osećaj, kao ni u Hrvatskoj.  BiH mi je posebna. Ona je spoj svega, različitih religija i ljudi. Čini mi se da je od svih zemalja ona najluđa, haotična je, a to mi i jeste zanimljivo. Sviđa mi se i ova priroda i što ima toliko vode, ali i što biljke rastu svuda. Ali sam kroz priču sa mladim ljudima ovde shvatila da ne mislimo isto. Zapitam se da li su slepi. Ova postavka je moj način da prikažem sve to - objasnila je Simišićeva.

Naglasila je da je u BiH zbunjuju mnoge stvari, da ne razumije gdje je Hercegovina, gdje počinje Republika Srpska, gdje Federacija, ni gdje je Brčko. 

- Ništa mi nije jasno. I većini nije pa sam htela i to da pokažem, da pričamo zašto je to tako komplikovano, zašto to mora tako. Ono “again” u naslovu se stvorilo zato što sam iz razgovora sa ljudima shvatila da pričaju kako im je nekad bilo bolje.  Pa “again”, jer možemo li to ponovo, uprkos groznoj politici, i onome je li sigurno tamo putovati ili ne. Unormalite se, jer može da nam bude lepo - kaže Simišićeva.

Govoreći o ovoj postavci rekla nam je da je pripremajući je oslobodila se svojih trauma, jer dugo nije dolazila u BiH zbog neumjesnih šala o udaji i svemu onome što je ženi nametnuto da mora odmalena.

 - Izložba je mešavina realnosti i fantazije pa sam tako predstavila i sebe. To sam ja, ali i nisam. Volela bih da se rešimo nametnutih pravila o ženskoj lepoti zato se u videu i poigravam s tim. Poražavajuće mi je kako smo naučili da nam je prijatno dok nam je neprijatno - kazala je ona.

Ukoliko bismo otišli u Holandiju mogli bismo da pogledamo Majine radove u prostoru “Roodkapje” u Roterdamu, što u prevodu znači Crvenkapica. Sa pet mladih umjetnika odabrana je da stvara u tom prostoru i tamo uvijek možemo vidjeti njene radove.

Ova umjetnica je dodala da je “Vagon” sjajno mjesto i da je zahvaljujući postojanju ove galerije ostvarila san i da prvi put izlaže u BiH.

Holandija

Budući da Simišićeva živi u Amsterdamu dotakli smo se i ovog grada, a kako nam je kazala upravo u tom gradu pronašla je svoju zonu u kojoj stvara, živi urbano, ali i ima svoj mir.

- Sjajno je što Holandija ima mnogo fondova i finansija, ali je problem doći do njih. Na fakultetu te nauče da budeš umetnik, ali posle toga nema nikakve pomoći. Do tebe je kako ćeš se snaći. Ipak, nakon mnogo truda, uspela sa da dobijem fond za razvijanje projekta - kazala je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.