Ljiljana Čekić, glumica Narodnog pozorišta RS, o autorskom projektu, ulogama, teatru za Glas Srpske
Rijetka su vremena koja su naklonjena umjetnicima, a nema velike umjetnosti bez snažne podrške sredine u kojoj se ona stvara. Zar ne zvuči čudno da u isto vrijeme u istom gradu žive i Mikelanđelo i Leonardo? Mogli su da stvaraju jer su imali podršku Lorenca Medičija, čovjeka koji je upravljao Firencom, najbogatijim gradom svog vremena.
Riječi su ovo glumice Narodnog pozorišta Republike Srpske Ljiljane Čekić, koja je publici poznata i po ulogama u Studentskom pozorištu Banjaluka, ali i po autorskim projektima.
Autorski projekat ove glumice TV ŽUR(T)NAL & i "Pile i kokoš" premijerno je izveden u februaru, a bavi se kvalitetom
televizijskih sadržaja.
- Televiziju ne gledam ni često ni dugo kao što je to nekadabila navika svih nas. Sada smo uglavnom usmjereni na internet
i sami biramo vrstu sadržaja. To je sa jedne strane dobro jer imamo mogućnost izbora, a sa druge strane gubimo osjećaj kako
zapravo funkcioniše sredina u kojoj živimo. Primijetila sam da su veoma popularni sadržaji za koje ponekad pomislim da to
niko normalan ne gleda. Imala sam potrebu da napravim parodiju savremene televizijske produkcije i profesija koje
diktatom medija dolaze u prvi plan - kaže Ljiljana Čekić napominjući da su studenti sa kojima radi idealni
protagonisti takve vrste kritike.
U ulozi majke pjesnika Alekse Šantića pojavila si se u oktobru prošle godine u sevdah drami "Što te nema".
- To je ona vrsta predstava koju publika voli. Topla, ljudska, lepršava, umivena... Naša publika, koju većinom čine žene,
voli da gleda priče o ljubavi. To su tzv. kasaštik (njem. Kassen-stück - onaj koji puni kasu) komadi za koje se uvijek traži karta
više - primjećuje Čekić.
Neće, kaže, uskoro raditi novu samostalnu produkciju.
- Malo sam se umorila. Autorski projekti su prezahtjevni. Kada su monodrame u pitanju, uskoro nas očekuje 4. Međunarodni
festival monodrame mladog glumca, koji se odvija u okviru Teatar Festa "Petar Kočić". Nadam se da ćemo imati priliku da
pogledamo dobre predstave kao i proteklih godina. Konkurs još nije zatvoren, pa ko želi da se prijavi nije zakasnio - pozvala
je Čekićeva. Trudim se, ističe, da pogledam što više predstava koje se rade
u pozorištima širom regiona.
- Povremeno se pojave neki zanimljivi autori, reditelji,
glumci... Nažalost, nakon izvjesnog vremena njihova
promišljanja se svedu na borbu sa aktuelnom vlašću. To je malo
bljutavo, a iznad svega nepošteno. Svi ti projekti koji su od
njih napravili prepoznatljiva imena su pod pokroviteljstvom
politike koja im pruža sasvim solidne uslove za rad. Najveći
miljenici režima svoj kreativni rad pretvore u borbu sa
vlašću. Poštovala bih njihov aktivizam kada bi se odrekli
honorara koje im daje država. Mnogo je licemjerja svuda oko nas
- smatra Čekićeva.
Kada je u pitanju Banjaluka, dodala je, nema tu nekih velikih
odstupanja od drugih socijalnih tokova.
- Naše pozorište je mjera naše sredine. Ni veliko ni malo, ni
elitno, ni provincijsko. Kao i svaka umjetnost, u svom izrazu je
čistija i plemenitija od sredine u kojoj djeluje. Kada bismo
imali nekog Medičija mogli bismo biti i veličanstveni. Ali
mi ne živimo u najbogatijem gradu svog vremena, pa je nonsens
očekivati neke grandiozne projekte. Prema svecu i tropar.
Protežemo se koliko nam je dug jorgan, a nije baš velik -
zaključila je Čekićeva.
Talentima
potrebna podrška
- Ne vjerujem u floskulu da talenat pronađe svoj put. Nađe ga,
ali kakav je taj put? Pogledajte koliko mladih ljudi sa
apsolutnim sluhom dolazi da pjeva na ružičastim audicijama.
Takav put pronalazi talenat koji nema podršku. Jadan,
sirotinjski – kaže Ljiljana Čekić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.