Lakoća postojanja i igre gospodina glumca
Beograd - Komemoracija povodom smrti velikana srpskog glumišta Vlastimira – Đuze Stojiljkovića (1929-2015) održana je juče u prepunoj velikoj sali Ateljea 212 u Beogradu.
Mnogobrojne kolege, prijatelji i poštovaoci, u prisustvu članova porodice, odali su mu poštu minutom ćutanja, na poziv upravnika Ateljea Branimira Brstine, koji je zatim podsjetio na biografiju i plodnu karijeru ovog umjetnika u pozorištu, na filmu, televiziji, radiju.
- Opraštamo se od Đuze na ovoj sceni na kojoj je bezbroj puta bio veličanstven, ali on je pripadao i mnogim drugim scenama. Generacije publike su odrastale uz njega, a mi glumci smo od njega učili - rekao je Brstina.
Mladi glumac Srđan Dedić pročitao je niz telegrama, od pozorišta, institucija i pojedinaca iz zemlje i regiona, u kojima se izražava saučešće zbog odlaska gospodina glumca, čija je lakoća igre potirala rampu između scene i gledališta, od divnog i omiljenog čoveka.
Svetlana Bojković je istakla da su njenog dragog prijatelja krasili ogroman glumački dar, ali i karakter - otmjenost duha, svježina, jednostavnost, lakoća postojanja.
- Gluma je bila njegovo bekstvo od profanog, način komunikacije sa nesavršenim svetom, prostor u kojem se osećao slobodnim. Svojim opusom obeležio je jedno doba kojeg se sećamo sa nostalgijom kao vremena sa više radosti i topline u međuljudskim odnosima - rekla je ona, dodajući da je bila privilegija igrati i družiti se sa njim.
Nebojša Ilić je rekao da je za mlađe glumce Stojiljković bio pozorišni roditelj i pomagao im da artikulišu umetnost glume.
- Zajedno sa drugim velikanima te generacije bio je naš pozorišni kompas i sidro, a mi smo stalno proveravali ličimo li na njih - izjavio je on.
Tihomir Stanić je istakao da je Stojiljković imao šarm, harizmu, glas, ali se nije oslanjao na te darove, nego je vrijedno radio i cijeli život posvetio "ovom našem zanatu ili kako neki kažu umetnosti".
Dirljiv govor održao je Svetozar Cvetković, navodeći detalje i anegdote iz Đuzinog života i karijere.
- Moja je sreća što sam igrao uz njega. Nosio je jednu posebnost, blagost koju je stvaralo samo njegovo prisustvo. Ono što je radio ostavlja nam smisao - naglasio je on.
Na komemoraciji su prikazani inserti i fotografije Stojiljkovićevih uloga i emitovani snimci njegovih pjesama, a na kraju, simbolično, "Još jedan prođe dan..."
Posmrtni ostaci biće sahranjeni u porodičnom krugu. Stojiljković je rođen 30. juna 1929. u Ražnju, a preminuo 17. juna u Beogradu, poslije duže bolesti. Ostvario je bogat opus u pozorištu, na filmu i televiziji. Voljeli su ga i cijenili kako kolege, tako i najšira publika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
