Kostimi čuvaju pozorišne tajne
Banjaluka - Tajnovita magija pozorišta može se osjetiti u svakom kutku teatra, pa tako i u fundusu Narodnog pozorišta Republike Srpske gdje se čuvaju kostimi stari po nekoliko decenija.
Stare bosanske narodne nošnje još izgledaju raskošno i ostavljaju prostora da se slutnjom pronikne u duh tog doba. Neobični, originalni, tradicionalni i moderni kostimi u tišini muške i ženske garderobe nacionalnog teatra Srpske čekaju na svoj red da ih glumci iznesu na scenu. Ova odjeća sa umjetničkom i istorijskom vrijednošću zaslužuje pažnju koju joj svakodnevnim održavanjem pruža garderoberka Brankica Jovašević.
- Jako volim svoj posao, za koji često kažem da je kao "kućni posao". Sve isto radim i kod kuće, samo što me tamo niko ne plaća. Sa glumcima nije teško raditi, lijepo se dogovaramo i uvijek rado smijemo anegdotama iz garderobe kojih se često sjećamo - rekla je Jovaševićeva.
Najdraže haljine u moru predivnih komada su joj, kako kaže, one iz predstave "San ljetnje noći".
- Neke stvari ne možemo održavati, osim ako ih ne nosimo na hemijsko čišćenje. Ali zahvaljujući materijalima koje bira kostimograf, većinu kostimu možemo prati, pa je i održavanje lakše - kazala je Jovaševićeva.
U misiji stvaranja predstave učestvuje i kostimograf Ivana Jovanović, koja svojim kreativnim idejama oživljava različite stilove, a ručnim vezom utkiva lični pečat odjeći.
- Kada počinjem kreirati kostime, najbitniji mi je tekst za predstavu. Čitajući imam osjećaj u kojem smjeru mogu da idem i koliko sa odjećom likova mogu da eksperimentišem - objasnila je Jovanovićeva.
Mlada kostimografkinja do sada je radila na više od 30 predstava, a kostime iz predstava "Zvijezda je rođena", "Ukroćena goropad" i "Radnička hronika" izdvaja kao posebne. Jovanovićeva koja sve crta rukom, bez obzira na savremene tehnologije, kaže da su kostimi za dva mjeseca spremni za scenu.
- Inspiracija za scenski kostim uvijek se traži u modnim časopisima, to je neko nepisano pravilo. Listanjem časopisa naiđem na nešto interesantno, šešir ili detalj na kaputu i od toga krećem - kazala je Jovanovićeva.
Za nju posebnu tajnu čuvaju kostimi koji su nekada davno rađeni ručno, a kostimografski izazov i san vidi u Šekspirovoj epohi. Svoj stil opisala je kao sveden, a efekat postiže materijalom i određenom paletom boja.
- Nekada se više radilo ručno. Godinama u Narodnom pozorištu RS nisu radili vez, a sada smo se ponovo tome okrenuli. Bila je jedna krojačica koja je sve ručno šila, mašine su rijetko koristili. Ti kostimi na glumcima su najbolje i stajali - dodala je ona.
"Radnička hronika"
Najdraža nagrada Ivani Jovanović je ona koju je osvojila na Susretima pozorišta BiH u Brčkom za kostime iz predstave "Radnička hronika" u režiji Ane Đorđević.
- Bila je dosta jaka konkurencija, koja je uključivala Jugoslovensko dramsko pozorište i "Atelje 212", pa sam zbog toga jako ponosna na nagradu - istakla je Ivana Jovanović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
