Književnik Milenko Stojičić najdublje misli posvetio Ćopiću
Banjaluka - Moja potajna antologičarska intencija je bila da sa Ćopića skinem kritičku "stigmu" ratnog, dječijeg, humorističkog pisca. Sve tri antologije "brane" Ćopića, pisca modernog literarnog prosedea i univerzalnih vrijednosti, magičnog pisca i prije latinoameričkog "magičnog realizma"!
Ovim riječima za "Glas Srpske" književnik Milenko Stojičić uvodi čitaoce našeg lista, ali i sve one koji budu željeli da uplove u jedinstven svijet koji je u svojim djelima oživio velikan pisane riječi Branko Ćopić, a Stojičić sabrao u tri antologije posvećene ovom piscu.
- Budućim čitaocima mojih antologija obećavam avanturu, a mladim čitaocima veličanstvenog pisca, kojem su se divili Andrić i Krleža - ističe Stojičić.
Slične antologije objavio je i o Svetom Savi, Kočiću, Andriću, Kišu.
- Pokojni Mladen Oljača, vrsni pripovjedač, takođe zaboravljen, u davnoj šetnji me je nagovarao da napišem rječnik nepoznatih riječi u Ćopićevom djelu i objavim ga u "Fondaciji Branko Ćopić" (čiji je bio osnivač). Oljača je bio u pravu, mladi čitaoci se teško "snalaze" u bašti Ćopićevog (zavičajnog) jezika, ostaju uskraćeni za čitalačke, recepcijske milošte Ćopićeve "mašte sljezove boje". Oljača mi je "zadao" da od svake nepoznate Ćopićeve riječi napišem kratku priču i tako riječ "objasnim". Oljačina smrt i rat su onemogućili tu ideju. Antologijama sam, unekoliko, ispunio i Oljačinu želju - ispričao je Stojičić.
Slaže se da su "izazov" i "odgovornost" riječi koje je trebalo pomiriti prilikom rada na antologiji i na njih odgovoriti.
- Izazov je bio utoliko što ovakve antologije niko do sada nije (u)radio, što antologije akcentuju vrednote Ćopićevog djela, ali ne hladnom, tzv. naučnom ili metodom "edž cathedra"; što u pričama i pjesmama naših pisaca lik Ćopić "živi" sa likovima svojih knjiga. Imperativ odgovornosti me je, poput žezla vrednovanja, opominjao da ne spustim vrijednosni prag izabranih pjesama i priča. Mnogi pisci nisu "preživjeli" to rešeto odgovornosti - istakao je književnik.
Na pitanje zašto je bilo potrebno da prođe sto godina od rođenja i 30 godina od smrti ovog pisca da bismo konačno shvatili njegovu veličinu, Stojičić se prisjetio svog razgovora sa nedavno preminulim pripovjedačem Miroslavom Josićem Višnjićem, kojeg je Crnjanski izabrao za druženje, kada se vratio u Beograd.
- Mi, jednostavno, nemamo kulturu kulture obilježavanja imena i djela stubova srpske književnosti, na primjer. Josić Višnjić mi je govorio o zaboravu Crnjanskog! Isto bismo mogli reći i o zaboravu Ćopića. Mi smo, naime, "ofržali" u ceremonijalnim obilježjima jubileja, pa od "poetika i akademija pečenih jaganjaca" i besjeda napisanih čačkalicom u ustima - ne možemo da se sjetimo šta je i zašto je važno nešto lijepo u lijepoj književnosti - naglašava on.
Objasnio je da antologije nije smišljeno pisao po "šteli" za jubilej.
- Nisam stručnjak za jubileje, "jubilarac", niti sam "jubilaran". Nisam pisao po zadatku jubileja na dan jubileja, proslavljao sebe, prerastao onoga čiji se jubilej slavi - poručuje Stojičić.
Značaj
- Samo na jedan način kao narod da se odužimo Ćopiću, da u "bašti sljezove boje" pronalazimo nove puteve, da "zaronimo" u plodno mastilo njegove mastionice (mastilo od raznobojnog hlorofila sljeza), da, dakle, novim ključevima tumačenja spasimo Ćopićevo djelo od one bolesti zvane istorijska erozija pisca i djela. I da najmlađim čitaocima Ćopića u punom sjaju vratimo u lektiru - rekao je Milenko Stojičić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
