Kako je serija "Bolje pozovi Sola" postala fenomen moderne televizije

Branislav Predojević
Kako je serija "Bolje pozovi Sola" postala fenomen moderne televizije

Kada je scenarista Vins Giligan prvi put nagovijestio u ljeto 2012. godine potencijalni spin-of kultne serije "Brejking bed", fokusiran na prevarantskog advokata Sola Gudmena, nije imao ozbiljan plan vjerujući da pravi neku vrstu komične mini-serije, da bi se odužio glumcu Bobu Odenkirku za njegovu majstorsku rolu.

Deset godina kasnije odgledali smo jednu epsku televizijsku tragediju i jednu od najboljih serija u ovom milenijumu nazvanu "Bolje pozovi Sola", čijih su šest sezona i 63 epizode uspjeli dokazati da nastavak ne mora biti inferioran u odnosu na original, već da je u nekim segmentima može i nadmašiti, otvarajući potpuno novu dimenziju u svijetu televizijske umjetnosti.

Sama radnja serije smještena je šest godina prije događaja iz serijala "Brejking bed" i kao što prati transformaciju mirnog nastavnika hemije Voltera Vajta (četvorostrukog dobitnika EMI nagrade Brajana Kranstona) u egoističnog i zlokobnog narko-bosa Hajzenberga, tako i njen prednastavak prati sličnu priču o transformaciji, iako razorniju kada se gledaju njene posljedice u obje serije. Scenario "Bolje pozovi Sola" vješto balansira likove i radnju, otkrivajući kako sitni prevarant Džimi Makgil (Odenkirk) i vješti advokat sa zlatnim srcem i uglavnom dobrim namjerama, ali sklon da zakon tumači po svom ukusu, vođen emotivnim okolnostima preuzima identitet korumpiranog advokata Sola Gudmena, koji počinje da šti interese kriminalaca i narko-bosova na granici Meksika i SAD.

Uprkos brojnim sličnostima, koje postoje između obje serije, ne samo zbog zajedničkih glumaca, pisaca, režisera i lokacija u Novom Meksiku, brzo postaje jasno da sunovrat Džimija Makgila ne ide istom putanjom kojom ide Volter Vajt. Mirni profesor hemije počeo je da kuvi met u kamp-kućici sa bivšim učesnikom Džesijem Pinkmenom (trostruki dobitnik "Emija" Pol Eron), nakon što mu je dijagnostikovan rak, da bi se na kraju shvatilo da je on radio zato što je uživao i želio to učiniti. Želja da obezbijedi svoju porodicu nakon smrti možda ga je u početku gurnula u stranputicu, ali je nastavio tim opasnim putem za sebe, čak i nakon što su mu dali šansu spas, jer mu se to svidjelo i bio je dobar u tome. Obožavaoci su to znali i bilo im drago što je ostao pri tome, jer je Hajzenbergova zastrašujuća pojava i vještina stvorila uzbudljivu priču koja je gledaoce ostavljala bez daha do posljednje scene. Sa druge strane Džimijeva negativna evolucija u Sola više je dramska za razliku od Vajtove trilerske transformacije, gdje napetost doslovno siječe vazduh u svakom kadru, iako napetosti i nasilja i te kako ima u "Solu". Bob Odenkirk je u intervju pred šestu sezonu rekao da je to posljedica vještine tvoraca serije.

- Džimi donosi mnogo odluka i uzrokuje mnogo svojih problema i mislim da je način na koji se to predstavlja gledaocima da ga učini simpatičnim. Vi ste u Solovom mozgu, kada pomislite nije imao izbora, jer to je ono što on misli: nisam imao izbora. Ali on ima izbora. I pravi loše - rekao je Odenkirk

Sposobnost autora serije da natjeraju publiku da navija za tipa za kojeg znaju da je manipulator, lažov, kukavica i sposoban da prekrši zakon u svoju korist i za kojeg znaju da će postati korumpirani advokat za krivična djela koji će na kraju morati preuzeti novi identitet i otići u bjekstvo zbog svojih postupaka, jedna je od najvećih vještina u pisanju za mali ekran. To je ista posebna vještina koja je natjerala ljude da navijaju za likove poput Tonija Soprana, Dona Drajpera ili Džejmija Lanistera i bilo kojeg od antiheroja zlatnog doba televizije.

Kako ne navijati za čovjeka koji zbog psihički bolesnog brata, advokatskog genija Čaka (Majkl Makin) odluči da se mane kriminala i postane ugledni advokat, a na kraju od brata dobija samo prezir i podmetanja ili dok polako prodaju dušu đavolu radeći za Gusa Fringa u njegovoj dijaboličnoj misiji osvete članovima kartela "Juarez", kako bi zaštitio ljubav svog života Kim. Na njegovu silaznu putanju od malog prevaranta do beskrupuloznog advokata snažno je uticao lik starijeg brata kao centralna tačka oko koje se sve vrtjelo u prve tri sezone serije. Strašno je uznemirujuće vidjeti kako je treća sezona serije, koja je kulminirala preranom smrću Čaka Makgila od vlastite ruke, postala prelomna tačka u kojoj se Džimi postao Sol.

- Njegov svijet je potpuno uzdrman. Niko vas ne može natjerati da skačete kroz psihičke i emocionalne obruče kao što to može vaša porodica. Ono što Čak kaže u finalu treće sezone: "Nikad mi nisi bio toliko važan", to je ono što Džimija definitivno slomi, jer on sve vrijeme traži ljubav i priznanje od brata, a činjenica da ih ne dobije, postaje tragična - kaže Gilagan.

Naravno centralni nivo radnje u vezi sa glavnim junakom Solom, njegovim bratom Čakom i njegovom životnom ljubavlju Kim, prate ništa manje uzbudljive sudbine Majka Ermantrauta (Džonatan Benks), gdje gledamo kako bivši policajac zbog unuka i snahe postaje tjelohranitelj, čistač i utjerivač za Gusa Fringa (Đankarlo Espozito), dok sa druge strane gledamo dijabolično hladnokrvno Fringa kako postavlja zamke za porodicu Salamanka, uvlačeći ih poput pauka u svoju osvetničku mrežu, koristeći želju jednog od njihovih vojnika Nača Varge (Majkl Mando) da zaštiti oca od poslovanja kartela u svoju korist. Kako se njegove interakcije sa kriminalcima nastavljaju, Džimi sve češće preuzima ličnost blistavog, živopisnog i brzog na jeziku Sola i počinje da se oslanja na svoju prevarantsku prošlost, dok njegov rad kao advokata prelazi od spornog preko neetičkog do nezakonitog.

Koliko god sam scenario djeluje kao mehanizam skupog švajcarskog sata koji neumitno odbrojava vrijeme priče od početka do kraja, bez glumačkog ansambla, koji svaki lik i svaku rečenicu pretvara u čistu magiju pred kamerom, serija ne bi bila ni blizu onome što je postala. Način na koji Bob Odenkirk glumi uskačući u hiljadu lica svog karaktera doslovno je čudesan, dok mu jednako genijalna Rija Sihorn parira na jednako zadivljujući način kao Kim. Da čudo bude veće, ako smo već znali da likovi poznati iz matične serije glume savršeno, pojačanja u prikvelu poput Tonija Daltona, Majkla Makina i Majkla Manda otišla su korak dalje pretvarajući seriju u nevjerovatnu demonstraciju glumačkog savršenstva.

Način na koji Guld i Giligan uz pomoć autorske ekipe sporo pletu svoju mrežu zapleta u savršenu zamku za gledaoca, koji što se više upetljava, brže shvata da mu spasa nema, malo je puta viđen u istoriji sedme umjetnosti, da bi u finalu šeste sezone čak uspjeli nadmašiti sami sebe. Finalna epizoda serije "Solov odlazak", u kojoj kroz kombinaciju klasične naracije i flešbek momenata pratimo Sola, nakon kraja "Brejking bed" priče gdje ga hapse kao Džina Takovića, običnog radnika u marketu u Ohaju, da bi on dolaskom pred sud ponovo postao advokatska ajkula Sol Gudmen, koja bez problema sebi isposluje par godina u zatvoru, dok ne sazna da bi njegove grijehe mogla platiti Kim Vreksler.

Majkova preciznost, nemilosrdna Hajzenbergova efikasnost i poštovanje Čaka, svi su prisutni u svjedočenju koje je dao u toj posljednjoj sceni u sudnici, kada odbacuje nagodbu u svoju korist, dabi spasio ljubav svog života Kim Katral. Savršena demonstracija Solove vještine u svim njegovim ličnostima i prvi put demonstracija njegove ljudskosti, kada izabere da žrtvuje sebe za Kim. Kada odlazi autobusom u zatvor, Džimi Makgil je zauvijek mrtav, a hor zatvorenika pretvara njegov zvučni slogan u duha kojeg se nikada neće otarasiti, jer je on Sol Gudmen, čovjek koji je preživio rat kartala i postao živa legenda. Kada mu u finalnoj sceni Kim dolazi u posjetu, ona ulazi pod lažnim izgovorom, fotografija je crno-bijela, u noar stilu. Oni dijele cigaretu bez riječi uz poglede koji sve govore. Ona se vraća svom okajanju grijeha bez advokature, on ostaje da okaje svoje grijehe sa 86 godina robije. Sol je napokon napravio ispravan izbor. I postao legenda, makar kada su pitanju televizijske serije i njihovi krajevi!

Kamera

Uz sve sličnosti sa matičnom serijom "Sol" je uspjela razviti autentičan vizuelni stil, koji koristi neke trikove prepoznatljive publici, ali ipak u krajnjem skoru izgleda kao druga serija.

- Počelo je tako što sam imao sastanke sa Piterom sa idejom kako da se razlikujemo od serije "Brejking bed". I mislim da je jedna od prvih ideja koju smo imali bila da ne koristimo kameru iz ruke, koja je bila svojevrsni vizuelni znak ovog serijala. Odlučili smo da radimo stvari malo klasičnije, da kameru stavimo na stativ ili na kolica, da više liči na klasični Holivud nego na moderne serije - rekao je Giligan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana