Jovan Dučić kralj rijetkih osjećanja

Svaki čovek može naći jedan jedini svoj dan kada je odista osetio najvišu sreću koju čovek ikad može doživeti".

Govorio je i pjevao o ljudima, ljubavi, svim najvećim strahovima i patnjama, nemirima, ali i najvećim srećama koje je uspijevao mislima i svojim ličnim emocijama da ispiše veliki srpski pisac i pjesnik Jovan Dučić. Dučić je rođen na današnji dan davne 1871. godine i iako zvuči kao izlizana fraza, sve ono što je ikada zapisao, aktuelno je i danas.

Naći najsavršeniji izražaj, to je vrhovno načelo njegove poezije. U obradi, on je odista nadmašio sve što je do njega stvarano u našoj lirici. Jak u izrazu, otmjen, diskretan, duhovit i ljubak. Njegova poezija blješti slikovitošću i melodičnim ritmom. Ona je toliko neodoljiva svojim oblikom i toliko je suvereno vladala da su se najmlađi pjesnici počeli buniti protiv nje, osjećajući i sami njenu čar i njen pritisak ujedno.

Mjesto snova, patnji, čežnji i draži na svom tlu, u idealima svoje rase, on čudnom i sjajnom gipkošću uzima tuđi, zapadni i latinski ideal ljepote i života, zapadni estetizam, otmen i virtuozan, ali hladan, lišen dubokih zanosa i uzvišene etike. On otkriva sasvim nove motive u našoj poeziji, dotle neslućene, rijetka osjećanja, bizarna, prefinjena. Čak i lična raspoloženja, svoju erotiku, na primjer, on neće reći jednostavno niti će dozvoliti da izgleda obična. On ima dvostruki strah, od vulgarnosti misli i osjećanja i vulgarnosti izraza. Snaga i ljepota njegove poezije je u izražaju. On je pjesnika shvatio kao "kabinetskog radnika i učenog zanatliju na teškom poslu rime i ritma".

Citati:

"Nikad čovek ne može da kaže toliko mudrosti, koliko može da prećuti ludosti"

"U jednom romanu ima više ljubavi nego u jednom velikom gradu"

"Lepa je svaka žena, osim one koja misli da to nije, i one koja misli da to jeste"

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.