Jelica Brestovac, akademska glumica, za “Glas Srpske”: Komedije liječe dušu

Sandra Kljajić
Foto: privatna arhiva

BANjALUKA - Baviti se glumom i biti slobodni umetnik nije lako. Moj glumački put je bio izuzetno težak, ali nikada ništa ne bih menjala, kaže za “Glas Srpske” akademska glumica Jelica Brestovac, koja je u proteklim mjesecima imala više angažmana nego ikada prije.

Sa svojom predstavom “Tražim muža” gostuje po BiH, Srbiji, Hrvatskoj, ali i u mnogim gradovima širom Evrope. U monodrami u formi kabarea, koja je urađena po citatima iz knjige “Ženski razgovori” pisca Duška Radovića, koji je s dosta ironije i humora analizira stereotipe muško-ženskih odnosa igra sedam žena različitih karaktera i, kako kaže, svaka nova priča uvlači ljude u samu predstavu.

- Imala sam veliku turneju po Hrvatskoj. Sledeće gostovanje je u Stonu, a nakon toga idem u Belgiju.  Prezadovoljna sam, odziv publike je neočekivano odličan i zaista sa radošću igram tu predstavu. Predstava je dinamična, sa neočekivanim trenucima, interaktivna i to je možda ono što publika voli čak i onda kada i ne zna da voli - kaže Brestovčeva.

Ona glumi i u predstavi “Ljubavni sastanak”, koju je premijerno odigrala u Beču.

- Dva puta sam je igrala u Beču, a potom u Lincu, a nadam se da će ubrzo biti i premijera u Srbiji.  Osim toga, dvoje divnih umjetnika, bračni par Milica i Nemanja Ognjanović koji sviraju klavir i violinu i ja napravili smo scenski prikaz, poetsko-muzičko veče gdje uz pratnju njihove muzike govorim poeziju Desanke Maksimović. Publika zaista može da uživa jer se muzika lepo uklopila sa stihovima, izborom poezije i načinom kazivanja. Sigurna sam da će to imati otvorena vrata svuda - ispričala je Brestovčeva.

Ona je glumu završila u Novom Sadu, a po završetku studija bila je angažovana u Sremskoj Mitrovici, potom je tri godine radila u pozorištu u Vršcu, ali je nakon toga spletom okolnosti otišla u slobodne umjetnike.

Uslijedilo je mnogo rada, odricanja i ulaganja. Na njen život značajno je uticala i situacija sa koronom. Za vrijeme pandemije, gotovo da nije ni bilo angažmana, ali su, kaže, stvari kada je riječ o pozorišnoj umjetnosti nakon pandemije krenule nabolje.

- I meni je krenulo nabolje, ali možda zato što sam svih prethodnih godina uložila mnogo truda. Činilo se kao da nije bilo rezultata, ali morale su da se poklope sve kockice - da imate dobru predstavu, da postanete neko koliko-toliko poznato ime, da vas publika voli - naglašava glumica.

Ona smatra da su se ljudi posebno nakon pandemije uželjeli nekog sadržaja, a da je posebno primjetno da su se uželjeli komedija.

- Pošto ponekad sama radim celu organizaciju predstave, dosta sam u kontaktu sa publikom i često kažu “Samo neka je komedija”. I samu sam sebe uhvatila nakon korone da kažem ma kakve psihološke drame da gledam, neka komedija – naglašava ona.

Ona je tu, dodaje, napravila balans, i napominje da, iako više igra komedije, jednako tako igra i drugačije predstave koje i nisu uvijek primamljive za širu publiku.

- Smatram da ni umetnik ni kulturna institucija ne smeju previše da podilaze publici. Moraju da imaju neki svoj repertoar kojim će da izgrađuju određen ukus kod publike. Žao mi je kada vidim da često ne vlada interesovanje za pozorište osim ako nije u pitanju neka hit komedija, poznati glumci i slično - ističe ona.

Monodrama je njen najdraži stil glumačkog izražavanja i u toj formi se najlakše pronalazi, pa ne čudi podatak da je igrala u nekih 15, računajući i one za djecu.

- S monodramom nikada ne možete biti načisto. Uvijek nailazim na predrasude da su monodrame slabo posećene, pa mi kada ugovaram predstavu često kažu: “Ko će nama doći da gleda monodramu”. A ja im kažem “Doći će, samo vi mene pozovite” i zaista bude puna sala. Kada igram po Srbiji, u gradovima gde je predstava bila i po nekoliko puta, neki ljudi se vraćaju i iznova gledaju. Desi se nekad da dođe mali broj ljudi, ali meni kao umetniku ne sceni to ne smeta - ističe Brestovčeva.

Predstave bira intuitivno, a nekada, kako objašnjava, to samo nametne.

- Predstavu “Tražim muža” igram dugo, a počela sam da je igram nakon  razgovora sa prijateljicom koja je i organizatorka i koja mi je rekla “Ajde napravi nešto da se malo smejemo”.  Predstava “Šta ostaje posle zanosa” u kojoj igram kraljicu Nataliju se izrodila iz mog poznanstva sa pokojnom Isidorom Bjelicom. Ona je napisala knjigu “Kraljice serbske” i obe smo videle da je najbolja stvar koju možemo učiniti ispričati priču o Nataliji zato što se ona tiče i sadašnjeg trenutka i žena koje prolaze sve muke i omalovažavanja koje je i ona prošla - pojašnjava Jelica.

Dodaje da često prepusti sve drugima i da voli da dobije zadatak, te da je tako i sa njenom novom komedijom “Ne mogu danas, danas imam ženske probleme”.

- Nju sam radila sa izvrsnim rediteljem Cvetinom Aničićem sa kojim sam radila i dečiju predstavu “Pipikine avanture”. Znala sam da on voli da se bavi aktuelnim temama koje “udaraju u glavu”, koje govore o onome što nas okružuje, a što je zapravo bolest društva. I on je napisao tekst i predstavu izrežirao tako da se publika sve vreme grohotom smeje, ali izađe iz sale sa tim “udarcima u glavu” i pita se gde smo, šta radimo, kojim putem idemo, da li su naše odluke dobre – naglašava ona.

Kada je o filmu riječ, posljednju ulogu imala je u filmu “Kozje uši” čija je premijera bila prije pet godina.

- Povukla sam se iz centra zbivanja, a to je Beograd. Prethodnih godina živela sam u Novom Sadu i dobro sam sve balansirala, putovala. I dalje putujem, ali sam se malo povukla. Živim u selu i samim tim manje idem na audicije, manje se odazivam. Ne možete život planirati, prosto postoje neke faze života. Sada je ovo faza koja meni odgovara i više sam fokusirana na pozorište. Ali ako Bog da, bilo bi zaista sjajno da imam neku dobru filmsku ulogu. Nadam se da ću uskoro ponovo gostovati u Srpskoj - zaključila je Brestovčeva.

Biografija

Jelica Brestovac je rođena u Sremskoj Mitrovici, a odrasla u Vašici pored Šida. Završila je Akademiju umjetnosti u Novom Sadu u klasi Mire Banjac. Diplomirala je predstavom “Dom Bernarde Albe”, koju je režirala Mira Banjac, igrajući Ponsiju. Njen prvi profesionalni angažman bio je u pozorištu “Dobrica Milutinović” u Sremskoj Mitrovici, a igrala je u monodrami “Čavke na žici”. Najpoznatiji filmovi i u kojima je glumila su “Čarlston za Ognjenku”, “Dok su oni leteli na mesec”, “Kozje uši”, a serije “Seljaci”, “Da se ne pročuje”, “Zvezdara”, “Naša mala klinika”, “Zaustavi vreme”, “Najlepše bajke” i “Urgentni centar”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana