Jelena Kojović-Tepić o trećem nastavku Avantura Trbe i Dugog: Nesanica se često događa nježnim dušama
Književnica Jelena Kojović-Tepić jednim dijelom svog bića ne izlazi iz uvrnutog Zmajevog zamka do kojeg često putuje avionom mašte. Tamo žive junaci njene bajke Trba, Dugi i princeza, koji je svaki put dočekaju sa novim avanturama, a onda Jeleni daju jako zanimljiv i mnogo ozbiljan posao da svijet obavijesti o tome šta se događa u zamku, do kojeg ne možemo baš svi doći.
Ovaj put, Dugi je u problemu. Doktor Vladimir, zec podstanar u Zmajevom zamku, greškom mu je dao lijek za smanjivanje. Međutim situacija se dodatno komplikuje kada i Trba i princeza popiju isti lijek i takođe počnu nekontrolisano da se smanjuju. Tako počinje trka sa vremenom, a Zmaj i smanjeni drugari idu u potragu za Vladimirovom sveskom sa receptima, koja je ostala zatrpana u ruševini jednog fakulteta. Književnica je njihovu priču nazvala "Izgubljeni recepti doktora zeca" i zajedno sa svojim saradnicima Mladenom Đukićem i Milicom Čvokić krenula u avanture odraslih, koji moraju naći način i sredstva da mališani pred sam kraj školske godine saznaju šta se dogodilo njihovim junacima.
* GLAS: Kažete da se Vaše priče "prosto dogode". Imate li bar ideju u kojem će pravcu ići priča o ovim junacima, kako će se završiti njihove avanture?
KOJOVIĆ-TEPIĆ: Imam ideju u kojem pravcu će ići, zapravo, imam sižee za još blizu dvadeset priča, ali se iskreno nadam da se neće završiti. Ono, postoji klasični kraj bajki "i živjeli su dugo i srećno..." ali, "Avanture Trbe i Dugog" su, u odnosu na klasične bajke, postavljene naglavačke i bilo bi baš kiselo da se završe, da imaju neki definisan kraj, pa makar on bio i taj, srećni, bajkasti. Nadam se da će oni ostati u uvrnutom Zmajevom zamku i posjećivati i mene i moje čitaoce s krajnje neobičnim idejama, nezavisno od "krajeva".
* GLAS: Zbog čega Dugi pati od nesanice?
KOJOVIĆ-TEPIĆ: Pa, nesanica se često događa nježnim dušama. Iako to u priči nije objašnjeno, sad pokušavam da dam logičan odgovor. Svako ko mnogo razmišlja, ima dobru i suptilnu dušu, zna da se zaglavi u noćima, zar ne? A Dugi je baš takav. Nježan kao mimoza. A to što je lik iz bajke, a ne junak nekog romana toka svijesti, pa bože moj, žanrovi nisu uvijek presudni.
* GLAS: Šta su to najsnažnije Trba, Dugi, princeza... dali Vama, Jeleni Kojović-Tepić?
KOJOVIĆ-TEPIĆ: Dali su mi mnogo toga, mnogo zabave u pisanju i realizaciji, isto tako mnogo brige i truda tokom procesa rada, ali najvažnije, dali su mi "platformu" pomoću koje djecu, prvo svog sina, a za njim i ostale koji čitaju, mogu da učim stvari u koje istinski vjerujem. Da dobro pobjeđuje, da se velike i neočekivane stvari mogu uraditi ozbiljnim ličnim trudom i čistim srcem, da je važno imati prijatelje na koje možeš da se osloniš. Svoje ljude. Za koje ti činiš sve i koji za tebe čine sve, čak i kad je sasvim nekonvencijalno. Da ne moraš biti ono što se od tebe očekuje. I da, da se sve to može učiti na zabavan, a ne samo smrtno ozbiljan, akademski način.
* GLAS: Vašu knjigu pročitalo je na stotine djece. Šta Vas najviše fascinira u njihovom pogledu na ovu priču?
KOJOVIĆ-TEPIĆ: Fascinira me što oni sve razumiju. Sjajno je kad sasvim mala djeca, čak i vrtićkog uzrasta, sasvim tačno ukapiraju o čemu ja tu pričam. S njima nema foliranja i to je divno. S njima se ne može desiti da pohvale knjigu reda radi, po onom "ja tebi vojvodo..." principu. Do te mjere su otvoreni da se ja ponekad uplašim kad treba da pričam s njima, hoću li znati.
* GLAS: Ovaj put na ilustracijama radi Milica Čvokić...
KOJOVIĆ-TEPIĆ: Već poslije prve knjige moji izdavač i producent Mladen Đukić i ja smo donijeli odluku da će svaku narednu knjigu raditi drugi ilustrator. Prvenstveno zbog toga što smo htjeli da pružimo šansu ljudima iz naše sredine da se okušaju u ovakvom poslu. Ne znam da li se sjećate, raspisali smo konkurs nakon prve knjige, objasnili da tražimo ilustratora i kao jedan od uslova naveli da je iz Banjaluke ili da se tako osjeća. Ne zato što smo lokalpatriote nego zato što smo željeli da upoznamo i okupimo što veći broj kreativaca. Prvi ilustrator je bio Dejan Mijatović, poslije njega Nataša Jovanić, sada je na redu Milica Čvokić, divna, kreativna, mlada autorka, koja studira animaciju na Akademiji umjetnosti i to joj je treći fakultet.
* GLAS: Najveći kompliment ikada kažete da Vam je bio kada ste u leksikonu drugarice Vašeg sina našli pitanje: "Da si ti knjiga, koja bi knjiga bio?" na koje je dvoje djece napisalo: "Trba i Dugi". Ne mogu da se otrgnem želji da Vam postavim isto pitanje?
KOJOVIĆ-TEPIĆ: E, ovim ste me pitanjem baš zaposlili. Od juče razmišljam šta da odgovorim i... ne znam. Prokletstvo odraslog doba je da više nemaš jednu najdražu knjigu. Evo, sad mi pada na pamet nekoliko pjesama koje su divne, predivne, ali opet, samo jedna... Ne. Ma, znate šta? Ja bih bila "Avanture Trbe i Dugog". Eto.
"Indiegogo" kampanja
Baš kao i prethodni "Potraga za zmajospasom" i treći nastavak zainteresovani mogu kupiti putem "Indiegogo" kampanje i na taj način pomoći ovim kreativnim ljudima u objavljivanju ove priče, a sebi i svojim najmlađima omogućiti užitak u čitanju vrijednog književnog djela. Nestrpljivi mališani nove ilustracije i sve informacije u vezi sa već poznatim junacima mogu pronaći na njihovoj stranici trba-dugi.com.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
