Janja Bijelić, fotografkinja, o stvaranju jedinstvenih umjetnina cijanotipijom: Čudesni svijet u plavom
BANjALUKA - Čitajući o istoriji cijanotipije, može se zaključiti da je ona u fotografskom i umjetničkom smislu bila čak i nepopularna.
Njeni najraniji savremenici nisu najbolje prihvatali fotografije u plavoj boji, dok je moju pažnju najprije privukla upravo ta cijan nijansa.
Ovako je razgovor za “Glas Srpske” započela Janja Bijelić, čija je izložba fotografija “Cijanjotipija”, nastala upravo cijanotipskim procesom, otvorena u malom izložbenom salonu Banskog dvora.
- Ono što me je dalje navelo da se okušam u ovoj fotografskoj tehnici jeste činjenica da se radi analognoj fotografiji koja je u tehničkom smislu jednostavna za savladavanje, a daje dosta prostora za eksperimentisanje i lični izraz. Upravo sam kroz eksperimentisanje nastojala da saznam nešto više o mokrom cijanotipskom postupku - navela je Bijelićeva i dodala da je tako počelo njeno praktično i teoretsko istraživanje, koje u posljednjih nekoliko mjeseci objedinjuje u svom završnom radu na drugom ciklusu studija na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci.
Kako je Bijelićeva objasnila, glavna nit koja povezuje djela nastala u okviru izložbe “Cijanjotipija” je što su radovi vizuelni prikaz teoretskog dijela istraživačkog rada na drugom ciklusu studija.
- Vođena upravo ovim istraživanjem odlučila sam da napravim postavku koja će objediniti klasične i eksperimentalne (mokre) cijanotipije, sa većim akcentom na ove druge. Najvećim dijelom su prikazani fotogrami biljaka kroz koje mislim da sam podsvjesno iskazala svoju privrženost ka prirodi i okolini u kojoj sam odrasla. “Cijanjotipija” je spoj svega onoga u čemu uživam: vode, sunčeve svjetlosti, plavih nijansi i u ovom slučaju biljaka - dodala je Bijelićeva.
Prema njenim riječima, ono što je interesantno za nastanak ovakvih radova je to što mogu da se izrađuju u bilo kojem prostoru.
- Sve što je potrebno za nastanak ovakve fotografije su: fotoosjetljiva emulzija koja se dobija od amonijum feri citrata i kalijum fericijanida, te papir ili neka druga prirodna površina na koju se ta emulzija nanosi. Nakon što se premazan papir osuši, na njega se postavlja digitalni negativ koji se fiksira u ramu za kontaktno kopiranje, te se tako izlaže UV zračenju u prosjeku oko 10-20 minuta. Cijanotipija je pogodna i za izradu fotograma, odnosno tzv. fotografija bez upotrebe fotografske kamere. Poslije eksponiranja slika se razvija i fiksira u običnoj vodi. Nakon ove faze potrebno je samo osušiti papir i proces izrade klasične cijanotipije time se završava - istakla je ona i dodala da, sa druge strane, mokri cijanotipski postupak, koji je eksperimentalna vrsta cijanotipije, zahtijeva višesatne ekspozicije i primjenu netradicionalnih sastojaka.
Prilike
Ovo je njeno prvo izlaganje u Banskom dvoru, a kao pozitivnu stranu ističe saradnju koju su ostvarili s ovom ustanovom, te Akademiju umjetnosti kao instituciju koja okuplja mlade umjetnike i tokom studija u nekom trenutku im omogućava priliku da svoj rad predstave samostalno ili u okviru neke manifestacije.
- Određene institucije iz grada, ali i šire, pružaju im istu priliku kroz saradnju sa Akademijom. Ipak, te mogućnosti su više usmjerene ka tradicionalnim umjetnostima i bilo bi potrebno više raditi na šarolikosti ponude. O prilikama za mlade umjetnike u Banjaluci rekla bih da ih ima onoliko za koliko ih se sami izborimo, a radom, željom i upornošću malo je nedostižnih stvari - kazala je Bijelićeva i dodala da je ono što može da poželi je da bar toliko prilika imaju i mladi umjetnici iz lokalnih zajednica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
