Izdavačka kuća “Imprimatur” iznjedrila mnoštvo domaćih i stranih djela: Od Grabovca do Karofilja
BANjALUKA - Interesantna i kvalitetna izdanja domaćih i regionalnih književnika, časopisi “Talas” i “Novine” sa zanimljivostima iz svijeta kulture pred čitaocima su zahvaljujući entuzijazmu i trudu izdavačke kuće “Imprimatur” koja ove godine slavi pet godina rada.
Riječ je o jednoj od najaktivnijih kuća u Republici Srpskoj koja je obogatila književnu i kulturnu scenu na našim prostorima, a o izazovima u izdavaštvu tokom ovih godina za “Glas Srpske” je govorio osnivač “Imprimatura” Boris Maksimović.
- Kad čovjek pokrene firmu, većina ljudi koji su u poslu već neko vrijeme obično mu kažu da prve tri-četiri godine mora računati da će poslovati s gubitkom, da to naprosto tako ide i da treba neko vrijeme da prođe dok se stvari ne poslože. Na kraju smo vidjeli da to zaista jeste tako. Problem je što se za nas taj neki željeni izlazak iz tog kritičnog perioda poklopio s dolaskom pandemije koja nas je vratila nekoliko koraka unazad - kazao je Maksimović.
Naglasio je da su prošle godine pretrpjeli ogroman udarac, jer su javni poštanski operateri promijenili politiku u slanju knjiga prema inostranstvu.
- Štampana izdanja se ne mogu slati obično, već moraju preporučeno, što je dva ili tri puta skuplje i u konačnici dovodi do pada narudžbi izvana, jer niko ne želi skuplje da plaća poštarinu od cijene knjige. To nam je, možda, i najveći udarac do sada, jači od svega što je pandemija napravila, i došao je u najgorem mogućem trenutku - rekao je on.
Povodom pet godina rada čitaocima “Glasa” Maksimović je preporučio nekoliko zanimljivih “Imprimaturovih” naslova.
“Mulat albino komarac”
Maksimović je na prvo mjesto stavio knjigu Steve Grabovca “Mulat albino komarac”, koja je i “Imprimaturovo” najprodavanije izdanje.
- Ovaj roman je bio u najužem izboru za NIN-ovu nagradu, a on je i naše najprodavanije izdanje - rekao je on.
To je knjiga o jednoj izgubljenoj generaciji, pripovijest o prošlosti koju bi najradije svi zaboravili.
“Herbarij svete smrti”
Na drugom mjestu Maksimović je preporučio zbirku priča “Herbarij svete smrti” Mihaele Šumić.
- Zahvaljujući ovoj zbirci Mihaela Šumić je postala jedna od dobitnica regionalne nagrade “Štefica Cvek” - kazao je on.
Zbirka je svjedočanstvo o moći i dalekosežnosti drevnih vjerovanja. Ona nam u 12 priča otkriva svijet ispunjen višegeneracijskim osvetama, neobjašnjivim događajima, svijet obilježen nježnošću i surovošću.
“Gluvo doba”
Zbirka priča “Gluvo doba” Ninoslava Mitrovića takođe je preporuka Borisa Maksimovića, a ona je trenutno u pretprodaji.
- Ovo je njegova prva knjiga, koja je izašla prije deset godina, ali budući da smo objavili njegove romane “Crni pupoljak” i “Vrapci u oluji” i budući da se ova knjiga ne može nigdje kupiti, odlučili smo da napravimo reizdanje. Svi oni koji vole Ninoslavove romane, a takvih, srećom, ima mnogo, voljeće i ovu njegovu zbirku priča strave i užasa inspirisanu našim domaćim predanjima - naveo je Maksimović.
“Sezona uragana”/”Mjera vremena”
Maksimović je na listu preporuka stavio i dvije knjige koje je “Imprimatur” nedavno objavio, a to su prevodi “Sezona uragana” meksičke književnice Fernande Melčor, koja je bila u finalu izbora za Bukerovu nagradu, te roman “Mjera vremena” jednog od najpopularnijih italijanskih pisaca Đanrika Karofilja koji je bio u finalu “Strege”, najpoznatije italijanske književne nagrade.
- Polažemo velike nade i u jednu i u drugu knjigu i prve reakcije čitalaca su i više nego dobre - dodao je on.
Noviteti
Maksimović je istakao da bi ove godine trebalo da objave 15 naslova.
- Biće tu i djela naših već objavljivanih domaćih autora, kao što su spomenuti Ninoslav Mitrović, Mihaela Šumić, ali i Berislav Blagojević, biće novi naslovi naših stranih autora, Erija de Luke, Ane Bolave, Đanrika Karofilja, Fernande Melčor, biće publicistike. Trudili smo se da napravimo ravnotežu unutar suženog manevarskog prostora - naveo je on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
