Ivana Milinčić za “Glas” o operi “Bastijen i Bastijena”: Ljubavna priča bliska svima

Ovako je razgovor za “Glas Srpske” započela operska umjetnica, sopran, Ivana Milinčić govoreći o pripremi uloge Bastijene, za kamernu operu “Bastijen i Bastijena”, koja će 22. oktobra premijerno biti odigrana u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Izvođenje počinje u 20 časova.

- Upoznavanje sa svim detaljima djela, saradnja sa kolegama, spoznavanje različitih ideja, analiza lika je jedna velika igra koja me čini izuzetno srećnom. Na projektu su angažovani veliki entuzijasti i profesionalci pa je proces bio gladak i atmosfera svima prijatna - dodaje ona.

GLAS: Ovo je jedna od Mocartovih najkraćih opera i u stvari je namijenjena da bude neka vrsta uvoda mladih u svijet opere. Kako to posmatrate i koliko je lako ili teško to uspješno realizovati (pogotovo u ovom vremenu)?

MILINČIĆ: Poruka koju umjetnost nosi je univerzalna. Bez obzira na dinamičan i ubrzan život koji živimo, umjetnost ima moć da nas zaustavi, podstakne da budemo u trenutku i da osjećamo. I oni koji se nisu susretali sa klasičnom muzikom često bivaju veoma pozitivno iznenađeni svojom reakcijom na slušanje klasike. Opera, naročito drama, često izazove takvu reakciju. Nadam se da će u budućnosti biti više prilika da banjalučka publika čuje i kompleksnija djela iz svijeta opere, sa još većim ansamblom. “Bastijen i Bastijena” je dobar izbor da publiku uvede u svijet opera, jer je Mocartova muzika je jednostavna, a u komičnom karakteru publika će zasigurno uživati.

GLAS: S obzirom na to da se radi o djelu iz 18. vijeka, zašto biste rekli da je danas značajno, aktuelno i pogodno za oživljavanje na sceni? I da li je to, u stvari, prvenstveno, zbog ljubavne tematike koja je u srži priče?

MILINČIĆ: Tematika i sadržaj su jednostavni, s obzirom na to da je to prva Mocartova opera te da ju je pisao sa samo 12 godina. Ljubavna priča između dvoje mladih je bliska svima, kako mlađoj populaciji, tako i starijima. Sa likovima se lako poistovijetiti i priča je razumljiva. U ovoj modernoj postavci Bastijen i Bastijena su tinejdžeri zaluđeni virtuelnim svijetom, zbog čega je njihova ljubav u krizi. Kako kaže naš dirigent: “Sve smo u životu imale jednog Bastijena.”

GLAS: Simfonijski orkestar Narodnog pozorišta Republike Srpske je zadužen za muziku u ovom komadu, a s obzirom na to da je tek nedavno osnovan, zanima me, kako gledate na važnost njegovog postojanja i rada?

MILINČIĆ: Postojanje simfonijskog orkestra je od esencijalnog značaja, ne samo za Narodno pozorište, nego i za cijeli grad pa i Republiku. Nazamislivo je uopšte razmišljati o operi bez formiranja kvalitetnog orkestra koji će biti na raspolaganju. Takođe, to pozorištu otvara i niz novih mogućnosti kada je su u pitanju ostala muzičko-scenska djela, mjuzikli, opereta.

GLAS: Šta biste rekli da je važno za oživljavanje, a istovremeno i popularizaciju opere u Banjaluci i u Republici Srpskoj? I kako vidite buduće dane teatra što se toga tiče?

MILINČIĆ: Važno je prije svega da publika češće bude u prilici da čuje ovu i slične predstave, da doživi umjetničku muziku kao nešto sasvim prirodno i dostupno svima. Uvjereni smo u pozitivne reakcije. Želimo da publika uvidi da opera ne mora biti kompleksna i nerazumljiva, da možete doživjeti nešto sasvim novo i fantastično, čak i ukoliko niste upućeni.

Planovi

GLAS: Za kraj, kakve planove imate za naredni period?

MILINČIĆ: Moje želje za ovu predstavu su da se priča ne završi u Banjaluci, već da ju prenesemo i u druga pozorišta u Republici Srpskoj, a i šire. Sa kolegama pjevačima, koji sa mnom rade na predstavi Mladen Prodan i Marko Milisavljević sam se povezala, kako na profesionalnom tako i na prijateljskom nivou te se nadam da ćemo zajednički osmisliti nekakav lijep koncertni program. Neposredno nakon predstave želim da se vratim radu na vokalnoj tehnici, budući da je to nešto u čemu uživam i što mi je svojevrstan odmor nakon intenzivnih proba koje su u toku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.