Italija obilježava 700 godina od smrti Dantea Aligijerija: Pjevao o pohlepi i žudnji za moći koje i danas vladaju
RIM - “Najvruća mjesta u paklu rezervisana su za one, koji u vrijeme velikih moralnih kriza, čuvaju svoju neutralnost”, riječi su Dantea Aligijerija, a povodom 700. godišnjice od njegove smrti Italija je podsjetila na značaj pisca koji je opisao raj i pakao, koji se borio protiv papine dominacije i bio kažnjen progonstvom.
U čast pjesnika, čija djela su dio svjetske literarne i kulturne baštine širom svijeta, juče je organizovano na stotine manifestacija, a zbog pandemije većina njih je bila onlajn.
Glumac i režiser Roberto Benjini je u sjedištu predsjednika Republike, Kvirinalu čitao 25. pjevanje “Raj” iz Danteove “Božanstvene komedije”.
Kada je početkom 1300. godine za papu proglašen Bonifacije Osmi političke prilike u Danteovom rodnom gradu Firenci bile su veoma loše. Dante, koji je bio izabran za jednog od šest priora, sa ostalima uspostavlja mjere protiv papine dominacije. Papa, koga su štitili bogati i vlastela, odgovara tako što u Firenci postavlja svoje pristalice i progoni Dantea kome je zaprijećeno da će biti spaljen na lomači ako se vrati u grad.
Slavni pisac je od tada živio u drugim gradovima, veoma teško, ali nije gubio nadu da će se vratiti u voljenu Firencu. U tim lutanjima, kada je izgubio svoj put, Dante je sastavio “Božanstvenu komediju”. Ona počinje riječima: “Na pola našeg životnog puta u mračnoj šumi mi se noga stvori jer s ravne staze skrenuvši zaluta”, koje kao da opisuju životne neprilike u kojima se našao. Tako izgubljen on u pomoć poziva Mariju, majku Božiju, koja doziva Luciju zaštitnicu svjetlosti, a ona zove Beatriče, ženu koju je Dante u mladosti volio i koja mu je bila vječna inspiracija. Beatriče poziva rimskog pjesnika Vergilija koji Dantea vodi kroz pakao. S Vergilijem pisac sagledava misteriju boli, govori o varljivosti zemaljske slave, žigoše svoje političke protivnike i s izvanrednom sugestivnošću iznosi tragiku, prkos, strast i fantastiku. “Božanstvenom komedijom” Dante je razotkrio ljudske strasti i poroke vremena, pri tom ne štedeći crkvu. U djelo je utkao nedaće koje su ga snašle, iako ogorčen na sugrađane koji su ga prognali, na grad koji lako mijenja zakone i principe pokazao je široko razumijevanje za ljudsku slabost i veličinu.
Ovim djelom pokazao je svu dubinu ljudskog očajanja i dočarao osjećaj promašenosti i ništavila. Gledajući u čistilištu oslobođenje čovjeka od materijalnih zavisnosti, pjesnik otkriva raj kao harmoniju, jedinstvo čovjeka i kosmosa, misteriju one ljubavi koja “pokreće sunce i ostale zvijezde”.
Povodom 700 godina od Danteove smrti predsjednik Italije Serđo Matarela za list “Korijere dela sera” istakao je da se univerzalnost ovog firentinskog pjesnika ogleda u njegovoj sposobnosti da prevaziđe svoje vrijeme i pruži poruke koje su vječne.
- Poroci koje Dante opisuje kao što je sklonost grijehu, pohlepa, žudnja za moći, nasilje, su isti od početka ljudske istorije - rekao je Matarela. Dodao je da treba izbjegavati poređenje Italije iz Danteovog vremena, srednjeg vijeka, sa sadašnjom državom.
Dante je preminuo u Raveni, a rečenicom “Put koji vodi ka slavi nikada nije posut cvijećem” opisao je i svoju sudbinu.
Beatriče
Beatriče, žena koju je Dante Aligijeri snagom svoje ljubavi i pjesničkog dara učinio besmrtnom. Nju je slavni pjesnik upoznao u najranijoj mladosti, a ljubav prema njoj je bila presudna za njegovo stvaralaštvo. Ona je simbol nedostižne ljubavi, a njome je inspirisano Danteovo prvo djelo “Novi život”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
