“Grad grijeha” unio vizuelnu i idejnu revoluciju: Zločin i kazna u svijetu bez vrline

Početkom devedesetih, dok se većina američke strip-produkcije gušila u kreativnoj bezidejnosti Frenk Miler, već poznati strip-autor strahovite reputacije, odlučio je još jednom da pokuša da napravi nešto novo. Nakon impresivnog rasturanja kanona superherojskog žanra, započetog sa “Derdevilom” i “Roninom”, a nastavljenog epizodama Betmena “Povratak tamnog viteza” i “Godina prva”, Miler nije zaspao na lovorikama uspjeha. Korak dalje u njegovom radu započet stripom “Tvrdo kuvano” (u saradnji sa Džefom Darom), kompletiranjem posljednjih epizoda serijala “Dugog oproštaja” (1991-1992) za izdavača “Dark hors” pretvorio se u kilometarski bijeg od ostatka produkcije stripova.

Na Milerov red za rekonstrukciju došao je krimi-strip, a već sa prvom epizodom bilo je jasno da pozvanijeg za tu dužnost nije bilo. Crno-bijela grafika, odsustvo kolora, Milerov visokostilizovani crtež i mračno-opora priča, donijeli su mu preko noći kultni status među poklonicima devete umjetnosti. pokrenuvši uz još par autora strip u sasvim novom pravcu. Milerovo objašnjenje zašto je izabrao baš kriminalistički žanr bilo je vrlo jednostavno, ali i krajnje razumljivo, kada se pogleda krajni rezultat.

- Nema ničeg revolucionarnog u dobrom kriminalističkom stripu, ali ako pogledate šta se nalazi na kioscima danas, on nema konkurenciju - rekao je on i ispostavilo se da je bio potpuno u pravu.

“Grad grijeha” bio je revolucionaran u bazičnosti, kako scenarističkoj, tako i grafičkoj, koja je u svijetu američkog stripa kojim je dominiralo šarenilo superherojskih stripova, odskakala u svakom pogledu. Krenulo je od, za američke pojmove neshvatljivog, ignorisanja boje, preko efektnog crno-bijelog crteža, filmske montaže kadrova, do besprijekorne idejne stilizacije, a sve je iskorišćeno za stvaranje “prljavog epa” o ulicama u Gradu grijeha.

Inspirisan starim noar filmovima, krimićima Rejmonda Čendlera, Džejmsa Elroja, Leonarda Elmora, japanskim mangama i noćnim životom američkih megalopolisa, Miler je stvorio strip u kojem je glavni junak grad Basin siti, poznat kao Grad grijeha, mjesto bez reda i morala, u kojem vlada zakon jačeg.

- Dugo sam bio fanatik starih kriminalističkih filmova, svi ti Kegnijevi i Bogartovi filmovi. Svidjelo mi se kakav je moral u tim pričama. One su sve o ispravnom i pogrešnom. U “Gradu grijeha” sve se priče dešavaju u svijetu gdje je vrlina rijetkost, kao u pjesmi “Rolingstonsa”, gdje je svaki policajac kriminalac, a svi grešnici sveci. Želio sam da to bude svijet van ravnoteže, u kojem vrlinu definišu pojedinci u teškim situacijama, a ne osjećaj dobrote, koji je vođen nekim božanskim kodeksom stripa - kazao je Miler.

Mračnim ulicama Milervog grada prepunim nasilja kreću se jednako mračni likovi, kao što su ulični razbijač Marv u misiji osvete jedine žene koja ga je voljela, razočarani policajac Hartigan, striptizeta anđeoskog izgleda Nensi, surovi kriminalci, sulude psihopate, seksepilne prostitutke, gubitnici svih fela, čitava gomila noćnih likova koji nestaju sa ulica pojavom dnevnog svjetla. Njihov je pokretač grijeh, da li kao izvor zarade, povod za njihovo kažnjavanje ili kao motiv iskupljenja, svejedno je, on je centralni motiv svih priča. Svaka priča je stvarno priča, bolje rečeno kompletne knjige i filmovi smješteni su na table stripa, a vještinom njegovog autora pretvoreni su u rijetko viđeno jedinstvo slike i riječi.

Sažet i ogoljen crtež savršeno pravi podlogu za ubitačne šlagvorte i dijaloge glavnih likova, pucajući direktno u čitaoca. Vizuelno strip je razbijao zanatske konvencije i pravila, posebno u korišćenju sjene i oštre pozadine za likove. Crna i bijela su jedine boje većinu vremena, sa izuzetkom crvene, žute, plave i ružičaste, koje se ograničeno koriste u nekim pričama da bi se skrenula pažnja na određene likove i dodatno potcrtali njihovi karakteri.

Poznati srpski strip-teoretičar i autor Zoran Stefanović, pišući o Mileru u svom eseju “Na kauču američkog Homera”, kaže da je Grad grijeha bio vrhunac novih puteva kako za Milera, tako i za strip devedesetih od scenarija do crteža.

- Brutalna ubistva, psihopatologija, socijalne dileme u scenariju, a u crtežu jedna krajnja sloboda i autentična sirovost, gde je Miler sebi dozvoljavao da svaki čas radi table sa po jednom slikom, a na njoj 90 odsto mrak. Nekadašnji “beznadežni crtač” je ovde pokazao fantastično grafičko umeće u vizuelnom pripovedanju - rekao je Stefanović.

Sam strip nakon originalne serije objavljene u pet knjiga do 1997. godine dobio je dvije kolekcije kratkih priča te brojne reprinte u vidu specijalnih kolekcija, kako u tvrdom tako i mekom povezu, desetine prevoda na brojne svjetske jezike, uključujući i srpski, a uz dodatni uspjeh filmske adaptacije postao je u proteklih 30 godina jedan od najpoznatijih i najuticajnijih stripova u istoriji. Da bude bolje, ove godine službeno je objavljeno da Miler pokreće kompaniju za izdavanje stripova “FMP”, a jedan od njegovih početnih doprinosa je vestern priča smještena u prošlost Basin sitija, pod nazivom “Grad grijeha 1858”. Ukratko, dobro došao kući, Frenk.

Film

Filmska adaptacija “Grada grijeha”, koju su zajedno režirali Robert Rodrigez i Frank Miler (uz gostovanje Kventina Tarantina), objavljena je 2005. godine i takođe je stekla kultni status. Scenario su potpisali Rodrigez i Miler, a film je sa željom da što vjernije uhvati atmosferu stripa snimljen specijalnom digitalnom tehnikom, tzv. digital baklot stilom, mješavinom klasičnog snimanja i digitalne animacije. U filmu su igrali: Miki Rurk, Brus Vilis, Džesika Alba, Klajv Oven, Rozario Davson, Benisio del Toro, Kejt Bosvort, Stiv Bušemi, Džoš Hartnet, Kristofer Voken i Elaja Vud. Adaptacija je imala budžet od 40, a zaradila 150 miliona dolara, uz dobre kritike. Nastavak filma “Grad grijeha: Ubistva vrijedna” objavljen je 2014. uz dosta slabiji rezultat, ali i kvalitet.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.