Goran Damjanac u susret premijeri u Dječijem pozorištu RS: Kočoperitis predstava sa pjevanjem i štucanjem
Banjaluka - Komad "Kočoperitis" je priča o pubertetu. O onom burnom periodu života kada se dešavaju velike promjene. Tu priču pripovijeda naša trinaestogodišnja junakinja, koja spoznaje svijet na drugi način, a za koju porodica i društvo ne pronalazi mnogo razumijevanja. Pored te glavne teme, ovo je i priča o pozorištu, o pozorišnoj probi.
Tako da će mlada publika ponešto naučiti o procesu stvaranja jedne predstave, o tome šta je pozorište i kako ono funkcioniše.
Ispričao je ovo u intervju za "Glas Srpske" reditelj Goran Damjanac, koji od juna u Dječijem pozorištu Republike Srpske radi na predstavi za tinejdžere "Kočoperitis" po tekstu Ljubice Ostojić. Rezultate rada reditelja i kreativne ekipe publika će imati priliku da vidi sutra uveče u 19 časova, a u sali magije i snova očekuje ih pjesma, ples, smijeh, ali i važne poruke koje ostaju u vazduhu poslije svakog pozorišnog komada. Muziku za predstavu, u kojem glumica Smiljana Marinković tumači naslovnu ulogu, potpisuje Albert Savić, rad na scenografiji povjeren je Berini Šuščević, kostime je osmislila Jelena Savić, a glumica Slađana Zrnić pokrete na sceni uobličila je u koreografiju.
* GLAS: Ovo je Vaša prva režija u Dječijem pozorištu RS. Šta je najveći izazov u postavci komada za najmlađe? Šta Vas je vodilo tokom rada i na šta ste najviše obraćali pažnju kada su rediteljski potezi u pitanju?
DAMJANAC: Ovo nije prvi put da radim predstavu za mlade, ali jeste moja prva režija u Dječijem pozorištu RS i bilo bi mi zadovoljstvo da se naša saradnja nastavi i na budućim predstavama. Uvijek je veliki izazov praviti predstavu za djecu koja su ideal pozorišnog gledaoca, jer su nemilosrdno iskrena. U ovom slučaju radi se o predstavi za starije osnovce, srednjoškolce i njihove roditelje. Pažnju sam usmjerio na način da sve probleme puberteta iz dramskog predloška što bolje približim mlađim gledaocima, a da u formi to bude vrlo precizno prilagođeno njihovom uzrastu, to jest da im bude zanimljivo. Zbog toga je ovo - predstava sa pjevanjem i štucanjem, kako smo je interno prozvali, u kojoj ima dosta pokreta, gega, plesa i pjevanja, i sa autorskom muzikom različitih žanrova kao što su rep, r'n'r i rege. Zato mi je želja da pored tinejdžera, ovu predstavu zavole i roditelji.
* GLAS: Koga ovaj put gledamo na daskama Dječijeg pozorišta RS? Kakva je bila saradnja i jesu li glumci odgovorili na Vaše rediteljske "zadatke"?
DAMJANAC: U našem poslu dese se ponekad srećne okolnosti za koje kažete da su se "sve kockice posložile". Imam osjećaj da se to desilo u radu na "Kočoperitisu". Prije svega, bila mi je čast da dobijem poziv iz kuće čije je ime upisano na pozorišnoj mapi Evrope, sa glumačkim ansamblom kojeg, pored ostalog, karakteriše odlična glumačka kondicija, velike zanatske mogućnosti i izražen timski duh. Kao gošća, glavnu ulogu tumači mlada glumica Smiljana Marinković, koja je vrlo odgovorno pristupila svom zadatku i još jednom opravdala povjerenje Dječijeg pozorišta. Zatim, tu je i kreativni tim, bez kojeg ova predstava ne bi imala svoj sadašnji oblik. Tu, prije svega, mislim na glumicu Slađanu Zrnić, zaduženu za scenski pokret, kompozitora Alberta B. Savića i dramaturge Marija Ćuluma i Milana Gajića. Njihov kreativni angažman daleko prevazilazi opis njihovog posla i zalazi u ono što definišemo kao - autorsko. Scenografkinja Berina Šuščević, kostimografkinja Jelena Savić i dizajnerka plakata Nina Ninković dale su predstavi autentičan vizuelni identitet, a saradnice za znakovni jezik i urbhanize Danijela Perišić i Aida Zvirkić su sa puno ljubavi podijelile sa nama ponešto od svoga znanja. I, kako sam pred sobom imao toliko zanatske vještine, znanja i kreativne energije, onda je moj rediteljski zadatak bio da sav taj potencijal pretočim u jedinstven scenski oblik.
* GLAS: Kao neko ko pripada svijetu umjetnosti i kao pozorišni radnik, pedagog, koliko je odrastanje uz pozorište, pogotovo danas, neophodno?
DAMJANAC: Nije neophodno. Bez pozorišta se, naravno, može i odrasti i živjeti. Ali, kada se ruše dječja igrališta u gradovima sa sve više automobila, a sve manje parkova, u doba gadžeta i tehnologije, u epohi kiča, pozorište treba da bude oaza neposrednog ljudskog susreta, mjesto gdje se pitanja postavljaju iz drugačijeg ugla, i zašto ne - mjesto dobrog ukusa. Plašim se da ću zvučati konzervativno, ali kad sam ja bio tinejdžer djeca su na TV-u pjevala u horu "Kolibri" ili u "Muzičkom toboganu", a muziku za djecu komponovali su akademski muzičari ili popularni rokeri na tekstove vrlo ozbiljnih književnika. Danas na TV-u djeca pjevaju refrene o pijanstvima i kockarskim dugovima. Vjerujem da svako pozorište, bilo ono za mlađe ili starije, treba i može da ponudi one narative koji u sebi sadrže suštinske vrijednosti svojstvene svakom ljudskom biću.
Spektakl predstava "Nikola Tesla"
Poslije premijere "Kočoperitisa" počinje rad na novoj predstavi "Mačak u čizmama", koja će 8. oktobra otvoriti Međunarodni festival pozorišta za djecu Banjaluka 2016.
Ovogodišnji predsjednik žirija biće ugledna ličnost iz svijeta teatra David Burman, čovjek koji i sam ima veliki svjetski festival u Sankt Peterburgu.
Sljedeće godine publiku Dječijeg pozorišta RS očekuje spektakl predstava o velikom naučniku "Nikola Tesla", koju će raditi već dobro uigran trio direktor teatra Predrag Bjelošević, reditelj Biserka Kolevska i scenograf Svila Veličkova.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
