Goran Bregović: Ja sam jedan od ljepših ratnih profitera
Prošlonedjeljni koncert u Briselu, pod nazivom "Tri pisma iz Sarajeva", pokazao je da je Brega (još jednom) komponovao vrhunsko životno djelo, piše "Večernji".
Komponovao je violinski koncert, za klasičnu, klezmer i orijentalnu violinu i simfonijski orkestar. I nakon Pariza, gdje ga je izveo prvi put u junu 2016. i Brisela, gdje ga je izveo na festivalu Balkan Trafik, Bregović planira da krene na turneju.
Bregović je u životnoj formi i zato što konačno uspijeva da paralelno održi i Bijelo dugme u koncertnom životu i komponuje i izvodi nova dijela kao što je "Tri pisma iz Sarajeva". O koncertima s Dugmetom, odnosno s Alenom Islamovićem i Mladenom Vojičićem Tifom (ali ne i Željkom Bebekom, koji u tome ne učestvuje), Bregović kaže:
"Uželio sam se nekako. Teško je to objasniti zašto, ali sam se uželio. Onda usput otkrijem da zapravo svi vole to Bijelo dugme. Bez obzira na to koliko smo se svađali i koliko jedni druge ne podnosimo, postoji uvijek neka muzika koju volimo da pjevamo zajedno. Onda mi je drago što sam i ja napisao nešto od te muzike, koja nam je zajednička".
O čemu je riječ u projektu "Tri pisma iz Sarajeva"?
Violinski koncert pod tim nazivom rađen je kao, kako kaže, "porudžbina", po narudžbi za izvođenje u bazilici Sent Denis u Parizu, a Bregović ima tri violine u tri manira u kojima se taj instrument svira u različitim religijama: klasičnom, kako je sviraju hrišćani, klezmer kako je sviraju Jevreji, i orijentalnom kako je sviraju muslimani. Sarajevo je tu kao balkanski Jerusalim, u kojem su te tri vjere istorijski prisutne, ali Sarajevo je u naslovu i zbog još jedne metafore.
"Sarajevo nije više samo ime za grad, ono je metafora za ovo vrijeme: danas smo komšije, sutra pucamo jedni na druge. Živimo danas u takvom svijetu, a prvi smo ga put prepoznali u Sarajevu", kaže Bregović. U Briselu su tri violine svirali Mirjana Nešković iz Srbije, Zied Zouari iz Tunisa i Geršon Lizerson iz Izraela, praćeni Briselskim simfonijskim orkestrom pod dirigentskom palicom Davida Navara Turesa i praćeni, naravno, Bregovićevim Orkestrom za vjenčanja i sahrane.
U septembru ove godine bi, kaže Bregović, trebalo konačno da izađe i novi album "Tri pisma iz Sarajeva", ali će biti drugačiji od koncertnog izvođenja. Na albumu će biti pjesme koje je Bregović pisao za jednog arapskog, jednog izraelskog pjevača i jednu špansku pjevačicu, ali pjesme koje su, kako kaže, komunikativnije, dok je "ovaj koncert komplikovaniji, ozbiljniji".
"Ovo je život koji sam sanjao. Lepo je biti okružen talentovanim ljudima, kao večeras. Lijep je život", kaže on.
Bregović i dalje voli da svira uvijek i svuda.
"Putujem po svijetu i predstavljam, ne baš na televiziji, nego kao starinski kompozitor koji starinski predstavlja svoju muziku. Zato moje ploče i izlaze jednom u tri-četiri godine jer taman toliko treba da obiđem svijet. Da stignem od Argentine do Sibira, od Islanda do Australije. To traje. I tako se vidim do ne znam kad", zaključuje.
Prisjeća se kako mu je neka žena gledala u dlan dok je bio na vrhuncu slave Bijelog dugmeta. I prorekla mu je veliku karijeru.
"Tek poslije toga me je krenulo. Tek poslije rata. Zbog rata sam bio prisiljen da donesem odluke koje su mi pokrenule život još jednom od početka. A to, da sam morao da krenem ispočetka dva puta, vjerojatno je bilo najbolje što mi se dogodilo u životu. Na žalost, zbog rata, ali tako je. Nekako sam profitirao od rata. Ja sam jedan od ljepših ratnih profitera", govori Bregović.
Za vrijeme rata bio je u izbjeglištvu u Parizu, ali prije nekoliko godina vratio se u Sarajevo, gdje danas ima prebivalište i gdje plaća porez. No, mnogo vremena provodi u Beogradu, gdje radi, komponuje i stvara u svom, kako ga on naziva, ateljeu.
Sa novinarom "Večernjeg", tri dana prije predsjedničkih izbora u Francuskoj, razgovarao je i o tome koliko se ta zemlja promjenila.
"Francuska je uvijek bila zemlja u koju su bježali migranti. Recimo, sjećam se da sam se ja družio s ćerkom Reze Pahlavija koji je izbjegao iz Irana. Danas imam osjećaj da postoji histeričan odnos prema ovim (izbjeglicama i migrantima) koji dolaze iz tog ugroženog svijeta u Evropu. To je nekako antiistorijski način mišljenja jer kako bi izgledao svijet da nije bilo migranata? Ko bi jeo picu danas u cijelom svijetu? Ili, bismo li imali Macintosh kompjutere da Džobsov tata nije iz Sirije došao… Tako da je ovo, prema mom mišljenju, samo jedan mali, brzi refleks koji mora nestati jer je antiistorijski. Mi ovu civilizaciju dugujemo migracijama", kaže Bregović.
U Francuskoj danas žive njegove ćerke, od kojih je najstarija umjetnica koja upravo završava akademiju. Kakav je Goran Bregović kao otac?
"Vjerojatno neko ko nema djecu nikad ne napravi taj transfer egoizma na odrasli egoizam, nego ostaje na nekom djetinjastom egoizmu. Jer, s djecom vam se napravi neki transfer na neku drugu vrstu egoizma. Mislite na djecu, ne samo na sebe. I to je možda najvažnija biološka promjena u čovjekovom životu", kaže Bregović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
