Glumica Tanja Bošković za Glas Srpske: Kad publika progovori, kritičari mogu da ćute
Beograd - Obični ljudi, koji nisu nikakvi pozorišni sladokusci, bili su duboko ganuti posle premijere "Jesenje sonate". To je jako važno. Onda se glumci ne moraju oslanjati samo na kritičare i ljude koji redovno gledaju premijere predstava.
Ovo je glavni utisak koji je zvanično penzionisana glumica Tanja Bošković ponijela poslije prvog izvođenja komada Ingmara Bergmana, rediteljski skrojenog po mjeri Jagoša Markovića.
Kada jedan od najspješnijih reditelja na prostoru bivše Jugoslavije odluči da se pozabavi dramom jednog od najvećih rediteljskih imena u istoriji kinematografije, nastane pozorišna magija kakva se rijetko viđa. I to pod vedrim nebom pored Jadranskog mora, na "Vještici" - novoj sceni Budva grad teatra.
Glumica koja decenijama šarmira publiku izuzetnim kreacijama likova na filmu, TV serijama i pozorištu otkrila je za naš list kako je komad po kome je Bergman snimio i istoimeni film obasjao budvansku rivijeru.
- Ovo je bila sasvim posebna premijera, mi smo prva ekipa koja je izvela predstavu na novoj sceni, na otvorenom prostoru. Akustika je bila fantastična, majstori tona i svetla uradili su izuzetan posao i treba im odati posebnu zahvalnost. Celokupna atmosfera sjajna, a ja sam bila potpuno ushićena publikom koja je doživela katarzu na kraju predstave - ispričala je glumica.
Nije krila oduševljenje poslije izvođenja predstave u kojoj, prema sopstvenom priznanju, ima najkompleksniju ulogu u karijeri.
- Do sada nisam igrala nijedan Bergmanov tekst, istina i nema ih mnogo za pozorište, ali lik Šarlote je najdublji i najozbiljniji u mom opusu. Imala sam ogromnu pomoć reditelja i izuzetnu saradnju sa ostatkom glumačke ekipe. Prvi put mi je direktan partner bila Branka Šelić, izuzetna i ozbiljna glumica iz koje prosto izvire talenat - kaže Boškovićeva, čiji je zadatak da udahne dušu Šarlot, priznatoj koncertnoj pijanistkinji koja prvi put za sedam godina dolazi u posjetu svojoj kćerki Evi (Branka Šelić).
Njihova zajednička ljubav i bol je Šarlotina starija kćerka Helena (Jelena Petrović), koja je hendikepirana i komunicira samo neartikulisanim zvucima. Priča o porodičnoj nesreći ganula je publiku.
- Nekada biste pomislili da je to jedan hermetičan komad koji će interesovati samo ljude iz sveta pozorišta. Međutim, publika je doživela katarzu. Vozač autobusa koji nas je vozio sa suzama u očima govorio je o onome što mu je predstava učinila. Čak je održao mali govor u vožnji, o odnosu roditelja i dece. To je dovoljno da shvatimo da smo doprli do onih koji su nas gledali - prokomentarisala je glumica.
Ponosna je što su onima koji su sumnjali u uspjeh "Jesenje sonate" održali lekciju.
- Svi su se u početku pitali kako Bergman, pa još na otvorenom i zašto u Budvi? A onda se ispostavilo da je to bio pravi put i pogodak u metu jer je univerzalna priča o porodičnim odnosima očigledno imala ozbiljan odjek - ističe Boškovićeva, napominjući da se saradnja beogradskog "Ateljea 212" i Budva Grad teatra pokazala kao izuzetno uspješna.
Gostovanja
- U Srbiji ne postoji gotovo nijedno mesto gde nisam igrala, a u Republiku Srpsku uvek dolazim sa najvećim zadovoljstvom. Sigurna sam da će i za "Jesenju sonatu", kao i za "Primadone", čija je premijera bila pre mesec, biti mesta i u Srpskoj. Svuda ima publike za te univerzalne, ozbiljne priče - kaže Tanja Bošković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
