Glumica Nataša Ivančević: Porodični problemi su uvijek aktuelni
Banjaluka - Imam tremu možda baš zato što je stoto izvođenje, mada ja uvijek imam tremu pred igranje predstave bilo koja repriza da je u pitanju.
Ispričala je ovo za "Glas Srpske" glumica, prepoznatljiva po nevjerovatnoj moći transformacije i svojim upečatljivim ulogama, Nataša Ivančević koja će večeras po stoti put na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, oživjeti lik Ale u najdugovječnijem komadu nacionalnog teatra "Kokoška".
Komediju Nikolaja Vladimiroviča Koljade prije petnaest godina ne veliku scenu postavio je reditelj Predrag Štrbac i sve to vrijeme u pozorišnoj sali uigran ansambl, aplauzi i smijeh ne dozvoljavaju ovoj neobično-običnoj ljudskoj priči da se ugasi. To je jedan od onih komada u kojem glavni glumac, u ovom slučaju Nataša, na sceni ostavlja i posljednji atom snage i onaj najčistiji dio sebe na pozornici, jer scene tako zahtijevaju. Često čujemo da je vrijeme relativan pojam, pa se u onom momentu kada nešto čekamo uspori, tako i glumci, uvijek čekaju svoju ulogu, trenutak kada će izaći na scenu.
- Ne mogu da vjerujem da je prošlo toliko godina, možda bi bilo i 200 izvođenja da nije bilo nekih okolnosti zbog kojih neki od glumaca nisu mogli da igraju - dodaje Nataša.
I poslije toliko godina, sigurna je u jedno, da je sam proces građenja predstave bio presudan da predstava ostane aktuelna.
- Publika gotovo uvijek reaguje na istim mjestima. Razmišljala sam pripremajući se za ovaj razgovor da li je tema otrcana, ali nije. Porodični problemi su uvijek aktuelni, prevare, razrješenja su nešto što nas okružuje i dan-danas više nego prije - smatra glumica.
Nataša je kroz smijeh ispričala, da je dan pred jubilarno izvođenje zamolila garderobere da joj spuste kostim, da vidi koliko se promijenila.
- Nekako mi je i to opterećenje, da sam znala da će se ta predstava igrati toliko puta, ne znam da li bih prihvatila ulogu, stvarno mi je fizički naporna. Garderoberi uvijek to ističu, da barem kostim nisam promijenila petnaest godina. Šta mislite kako odolijevam hrani. Muka mi je kada pomislim "Kokoška" - znači ne mogu jesti - našalila se Ivačevićeva.
Prisjetila se i događaja pred samu premijeru.
- Naporno je bilo raditi na ovoj predstavi. Pred samu premijeru desilo mi se da mi je kičma blokirala i to prvo izvođenje odgođeno je za sedam dana. Možete misliti koliko mi je sad naporno poslije petnaest godina sa bolesnom kičmom to da igram - ispričala je Nataša.
Rad na ovom komadu, donio je i novu saradnju, Nataša je tada prvi put sarađivala sa rediteljem Peđom Štrpcem.
- Slabo smo se poznavali. On je insistirao na nekim stvarima i ja sam mislila: "Pa ja znam to da odigram". Tražio je da se to sto posto odigra na svakoj probi kao na premijeri, zato mi i jeste kičma otkazala pred samu premijeru, ali to se pokazalo kao jedino tačno. Ne možeš da znaš da li je rješenje dobro ako ga ne probaš, onako sto posto. Kasnije kada smo radili bilo je mnogo lakše, jer je znao da ja to mogu, malo me ostavio po strani, i govorio: "Čuvajmo Natašu trebaće nam još" - kazala je ona.
Upozorenje na stvarnost
- Osim što pozorište ima ulogu da zabavi, ima ulogu da upozori na stvarnost koja nas okružuje. Ipak je živa riječ ono što je najjače. Mi moramo da ukažemo na probleme koji nas okružuju, ali ako neko ode sa znakom pitanja poslije odigrane predstave i to je dobro. Dobro je što publike ima. Bila sam nedavno i na premijeri u "Jazavcu" i vidjela da ima publike, možda je malo pozorišta, jer ne može nacionalno pozorište da zadovolji baš sve potrebe i kriterijume - smatra Nataša Ivančević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
