Glumac Miki Manojlović za Glas Srpske: Želio sam da podijelim sve svoje stavove i zablude
Banjaluka - Sve monografije ovog sveta koje sam imao u rukama uglavnom imaju jednu manu. Monografije uvek piše čovek o čoveku i vremenu koje ceni i pokušava o njemu da govori i "objašnjava" njegovo delo. Automonografija "A ko si ti?" nema tu manu, ali možda ima neke druge.
Ispričao je ovo u razgovoru za "Glas Srpske" veliki srpski glumac Predrag Miki Manojlović, čija se automonografija ovih dana pojavila u javnosti, kojoj je on, kako kaže, samo dao naziv. Njegov bogat umjetnički opus, kroz misli koje je od 1979. do 2015. godine dijelio sa medijima i javnosti zajedno su izdali Udruženje dramskih umetnika, "Službeni glasnik" i "Vukotić medija".
Manojlović priznaje da se plašio da će i ova monografija imati subjektivan pogled na čovjeka te da će izgledati kao porodični album, ali na sreću to se nije dogodilo.
- Sve monografije su značajne, ali ponekad mi se čini da ostaju kao spomenari u školi u stilu "hajde, upiši mi se". Želeo sam da toga ne bude, već samo gomila izrečenog, napisanog jasnog govora o svetu u kome živim, kako bi onaj koji bude imao nerava da pročita, mogao da se upozna sa mnom, sa svim mojim zabludama koje sam imao i koje imam i danas, ali to sam ja. Izneo sam celog sebe pred publiku, ali pitanje je "A ko si ti?" - ispričao je Manojlović.
On je, kako kaže, dao i koncept izdavačima, jer se pred njih stavio četrdeset godina audio, video i štampanog materijala.
- Koliko toga ima shvatio sam tek kada mi je otac umro, jer sam kod njega pronašao mnogo uredno uvezanih fascikli. On je skupljao mnogo, mnogo toga. Presek kroz vreme, na srpsko-hrvatskom, slovenačkom i nešto malo na makedonskom jeziku. Kvalitetnog materijala bilo je hiljadu i nešto stranica, što je previše i izdavači su to smanjili, ali Manja Vukotić nije izmenio nijedan zarez, samo poneke naslove - kazao je veliki srpski glumac.
Ispod korica ove knjige zapisano je sve što je Manojlović rekao o glumi, filmu, pozorištu, kulturnim prilikama, kulturnim radnicima, svjetskim zvijezdama, ljubavi, prijateljstvu.
Manojlović je knjigu promovisao na Festivalu filmske režije u Leskovcu, a ona je sastavni dio glumačke nagrade za životno djelo "Dobričin prsten", koju je Manojlović dobio prije tri godine.
Novo priznanje za životno djelo stiglo je takođe prije nekoliko dana, ali ovaj put iz francuskog grada Nansija. Poslije više od 70 odigranih uloga u filmovima, više od četrdesetak u najvećim pozorišnim komadima i na desetine u televizijskim serijama za koje je dobijao različita priznanja, u svoju biografiju upisao je i ovu važnu nagradu koja mu je uručena na Filmskom festivalu u Nansiju. Na ovoj filmskoj smotri prikazano je 147 igranih i dokumentarnih kratkometražnih filmova iz svih bivših republika Jugoslavije.
- Nisam ni znao da ću dobiti bilo šta, pozvali su me kao počasnog gosta, pustili su dva igrana filma, "Dzipsi Madzik" Stoleta Popova i "Neka ostane među nama" Rajka Grlića, zatim snimak predstave, pažljivo montirane "Romeo i Julija" i moj dokumentarni film "Jednačina sa jednom nepoznatom". Nagrada me je jako obradovala - kazao je Manojlović.
Podsjetio je i da je "Jednačina sa jednom nepoznatom" film o motivima, početku rada i procesu predstave "Romeo i Julija", koju je stvorio zajedno sa odličnim beogradskim i prištinskim glumcima.
- Srbi i Albanci su zajedno napravili kreativni iskorak, pokaznu vežbu, da ljudi mogu zajedno da stvaraju, a ne samo da se formalno dogovore - istkao je on.
Dijalozi sa publikom poslije projekcija, dodaje, bili su veoma zanimljivi.
- Pred projekciju sam uvek bio kratak, nisam mnogo pričao, pozdravio bih publiku i čekao da se završi prikazivanje filmova. Svi veliki uvodi pred nešto nisu zanimljivi i nepotrebni su. Bilo je ljudi koji su razumeli potpuno sve - kazao je Manojlović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
