Duško Pevulja o Nušićevom “Narodnom poslaniku”: Mi smo nijemi dekor i slijepi putnici na neodređeno vrijeme
Važno je podsjećati na Nušićevog “Narodnog poslanika” jer je to jedna od najboljih slika naših naopakih palanačkih i prizemnih političkih osobina, iako je data u umjetničkom zaokruženju.
Kazao je to u razgovoru za “Glas Srpske” profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci Duško Pevulja govoreći o pomenutom Nušićevom djelu koje je ovaj veliki srpski pisac napisao prije 140 godina.
- Ali, čini mi se, i zbog nečeg još značajnijeg: književnost treba da bude korektivni faktor, ona ne može da mijenja društvo i ljudsku (ne)svijest, ali njena snaga nije mala kada to čini na umjetnički reprezentativan način. Ostaje žal što mi danas u srpskoj književnosti nemamo takvih autora i djela, a i to je znak epohe. A stvarnost se servira kao naručena, ponekad da budete samo vispren hroničar, da ništa ne dodajete i mijenjate, već samo da bilježite - dodao je on.
GLAS: Iako je djelo “Narodni poslanik” nastalo prije skoro vijek i po, čini nam se da se ništa nije promijenilo kod Srba?
PEVULjA: Mnogo toga se promijenilo, jer su okolnosti u našem političkom životu, u našim prizemnim palanačkim naravima, na javnoj sceni ogoljene do razarajućeg besmisla, pa su još dramatičnije i tragičnije u odnosu na kontekst na koji se Nušić referisao. On se i sa ove vremenske distance ukazuje kao veliki umjetnik i vizionar, jer je iz svog vremena vidio nešto što je, izgleda, trajno obilježje naših naravi, koje se u političkim obrascima i tom ambijentu ukazuju u svoj svojoj besprizornosti. Naša opora stvarnost, javna scena koju su zauzeli tragikomični pajaci, politikanti različitih sorti, učinila je poprilično naivnim najveće srpske komediografe, velikane poput Nušića, Sterije i Domanovića. Satire i groteskni svijet koji su prikazivali naivne su dječije uspavanke za besmisao koji se razbaškario u našem vremenu. Nema tog umjetnika koji u svom satiričnom ogledalu može izmaštati ovoliku količinu besmisla, ovakve junake-kreature koji su se drznuli, ne bez naše saglasnosti, da određuju sudbinu nas i naše djece. Kada sebi, makar i putem izbornih krađa i svakojakih izbornih mahinacija, pribave kakav-takav politički legitimitet, mentalni legitimitet nikad neće pridobiti za sebe, a mi smo samo nijemi dekor, slijepi putnici, taoci na neodređeno vrijeme.
GLAS: Kako tumačite tu aktuelnost ovog djela?
PEVULjA: Nušić svoje i danas aktuelno djelo, kako s razlogom primijetiste, posvećuje mladom srpskom čitaocu, uz napomenu: “U zaveri protiv stvarnosti pobedimo stvarnost smehom”. Nušić je vjerovao da se stvarnost može korigovati, čak i pobijediti smijehom. Vjerovao je u srpsku omladinu, a u šta bi drugo. Naša omladina je shvatila da je borba protiv ovakve stvarnosti nemoguća, i nemilice napušta svoju zemlju, bivajući tragično razapeta između ljubavi prema njoj i zlopaćenja u tuđini. Broj studenata na banjalučkom Univerzitetu se prepolovio u posljednjoj deceniji, a Univerzitet, istovremeno, ubire samo rezultate: sa 5.846 mjesta na besmislenim listama, došao je na 4.861.
GLAS: Nušić je kazao da se kroz život svakog društva bilježi ravna linija, te da se iznad te linije penju samo pojedinci. I u “Narodnom poslaniku” likovi iskaču sa normalne linije života, pa se opet vraćaju na nju. Kako prelazeći tu liniju sačuvati moral i ne posrnuti pred životnim izazovima?
PEVULjA: Teško. U ličnom i u porodičnom životu, kao i u društvu, dešava se da normalnost ustukne pred nenormalnošću, da devijacije postanu konstante, a nerijetko i poželjne. Više ne razabirate da je nešto blasfemično, pa se još time ponosite. To je situacija kada se izgube moralna i vrijednosna uporišta, kad svijest o onome šta ste i gdje ste zamijenite iluzijom koju neprestano hranite, a sliku uljepšavate. Na našoj javnoj sceni pretežno djeluju ljudi koju su u svakom smislu bezvrijedni, i s obzirom na ukupni kontekst i ne razlikuju se mnogo od drugih, e to je poražavajuće. Nušić je majstor oblikovanja tih komičnih likova, a stvarnost mu se štedro nudila.
Prepreke
GLAS: Nušić je djelo napisao 1883, a na objavljivanje je čekalo 40 godina. Kralj Aleksandar Obrenović smatrao je da se ono ruga borcima za parlamentarizam. Kako to komentarišete?
PEVULjA: To je važno književno-istorijsko podsjećanje o sudbini ovog djela. Rijetko smo imali političare koji su razumjeli sopstveni narod. Neki su smatrali da narod griješi kad njih ne izabere, neki, opet, da treba mijenjati narodnu svijest. A kad god bi se, od vremena kralja Aleksandra Obrenovića do naših dana, kritički primjedbovalo njihovom ponašanju, zaklanjali su se iza plitkog patriotizma, kanonade ispraznih fraza u paradnom stroju. Istakni zastavu lažnog rodoljublja, koje je razobličio Sterija u “Rodoljupcima”, i to je neprobojan štit za koruptivna i svaka druga nepočinstva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
