Druga knjiga Žarka Lauševića
Uoči izlaska "Druge knjige" Žarka Lauševića, koja će neizbježno ponovo začeprkati po starim ranama, ali i vratiti njenog pisca i protagonistu u žižu pažnje, "Nedeljnik" podsjeća na mukotrpni sudski proces i ponovo slaže mozaik.
Ravno dvije decenije prošle su od kobne noći 31. jula u podgoričkom kafiću Apple, kad je život jednog od najpoznatijih i najvoljenijih glumaca u Jugoslaviji, Žarka Lauševića, počeo da liči na košmarni film ili tragičnu predstavu. Laušević je tada, nakon kratke svađe, u kojoj je učestvovao i njegov rođeni brat Branimir, usmrtio dvojicu mladića, Radovana Vučinića i Dragora Pejovića.
"Nedeljnik" u razgovoru sa Žarkovim prijateljima i porodicom oštećenih, ponovo slaže slučaj koji već dvadeset godina intrigira i dijeli javnost na čitavom Balkanu. U novom broju "Nedeljnika" objavljene su i ekskluzivne fotografije Žarka Lauševića, nastale ove godine u Njujorku, gdje živi.
Glumac Irfan Mensur govori za Nedeljnik o kobnoj noći i prisjeća se događaja u Stupici koji je dramatično uticao na obojicu i koji i dalje kroji njihove živote.
"To je događaj koji je mene otjerao iz Srbije 1991/92. godine. Jedini gosti u to doba bili smo u jednoj loži Žarko i njegovo društvo, u drugoj prijateljica i ja, i dalje grupa ljudi koja je htjela da me diskvalifikuje po genetskoj osnovi. Žarko je izašao pet ili deset minuta ranije jer su i s njim pokušavali da uspostave kontakt, ali se on povukao jer se nije osjetio prijatno. To što sam zatim doživio urezalo mi se za cio život ne kao strah, već kao poniženje o kojem Žarko priča u svojoj knjizi. Uz takvo poniženje, kad vam govore svašta i stavljaju vam pištolj u usta, da sam imao kod sebe ono što je Žarko imao one noći, ne znam kako bih reagovao. Žalim što ljudi Žarka povezuju s tom večeri."
Reditelj Dejan Mijač za Nedeljnik ističe da pomenuti pištolj, "kao kod Čehova, kad se pojavi u prvom činu, mora da opali na kraju". On se prisjeća posljednjih 24 sata prije nego što je Žarkov pištolj opalio, i ističe da postoji pretpriča te scene s pištoljem.
"Žarko je prihvatio da igra Svetog Savu, na čijoj je premijeri u Beogradu neki raspop napravio gužvu. Tu je barjak protiv predstave nosio i Vojislav Šešelj sa svojim četnicima. Sećam se, bila je neka panel-diskusija u Domu omladine o zabranjenim prestavama na kojoj sam rekao da je „Sveti Sava" jedan neuspeli tekst u kojem je pisac izazvao haos, i da je u pitanju nesporazum. Na izlazu me je sačekao Šešelj, koji je prethodno sedeo u gledalištu i smejao se. 'Slušaj Mijače, mogu da ti priznam da je pisac budala, ali ova Crnogorčina što je otišla da igra Svetog Savu kod Turaka, to neće proći. Taj će dobiti svoje.' Ja to nisam preneo Žarku, ali se našao neko ko mu je preneo. I tada je kupio pištolj", ispričao je Mijač za Nedeljnik.
Sjećajući se suđenja, Jovan Ćirilov, koji je Lauševiću davao podršku tokom procesa i sam doživio da bude napadnut, kaže da je nemoguće bilo ne biti potresen prizorom majke koja je klela na suđenju i doživjeti da te pljune s nekoliko metara brat jednog od pokojnih mladića.
"Da li je osuđen pre suđenja, ne znam. Tek, mi smo pozorišni ljudi, bolje rečeno jedan deo, i trudili smo se da Žarko, zato što je popularan glumac, ne bude osuđen više nego neki nepoznat optuženik."
Irfan Mensur nam otkriva da Laušević izuzetno prati situaciju u Srbiji i Crnoj Gori i da mnogo vodi brigu o kulturnom miljeu regiona.
"Da li će se vratiti i treba li? To niko ne može da mu sugeriše ili da ga pita, niti da utiče na njegovu odluku. Niti ga ja pitam jer je to neumjesno, kao kad pitate nekog kolika mu je plata. Znam da je naročito u posljednje vrijeme u velikom vaganju i dilemama, a naravno da bih voleo da bude ovde s nama."
U zatvoru je Lauševiću cimer bio najpoznatiji crnogorski osvjetnik Nikola Kaluđerović. On je za Nedeljnik kazao da je Laušević napravio veliku grešku što je dozvolio sebi da uđe u konflikt sa momcima.
"Govorio sam mu - desi se to, i ja sam ubio nevinog čovjeka. Kad se jednom desi, kasno je za svaku priču."
Bivši savezni premijer Momir Bulatović jedan je od onih koji su dobro upućeni u čitav predmet.
"Bio sam predsjednik Crne Gore kad je Žarko ubio te momke. Odbio sam da Lauševiću dam aboliciju jer sam procijenio da bi to bilo vrlo nepravedno. A pomilovanje koje je dobio od Srbije i Borisa Tadića uopšte ne riješava problem. Problem će biti rješen tek kada vam oproste, odnosno ako vam oproste familije tih momaka. Oduzeli ste nekome život, morate od njegove familije da dobijete oprost", ispričao je Bulatović za Nedeljnik.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
