Dragana Kanjevac, autor dokumentarnog filma Sonja: Sonja Savić - savremenik koji nedostaje
Beograd - Prije nekoliko dana, na radost svih onih koji su voljeli i poštovali veliku srpsku glumicu, na nekoliko srpskih televizija prikazan je film "Sonja" o neponovljivoj Sonji Savić, autorke Dragane Kanjevac. Ovaj film je prije tri godine otvorio 59. festival kratkog metra, najstariji festival u Srbiji.
Duge su bile te tri godine, ali to je u životu dokumentarnog filma prirodan proces, gdje poslije festivala i prikazivanja po salama dolazi na red televizijsko emitovanje.
Ovu ikonu kulture jednog vremena, koja je u pravom smislu te riječi sebe i svoje postojanje poklonila umjetnosti i koja je tužno, a istinito govorila: "Bila sam srećna kada sam pronašla ljude koji su jednako nesrećni kao ja", lično je poznavala autorka filma, koja je za "Glas Srpske" govorila o filmu, njenoj misiji i ideji i naravno, Sonji.
Dragana Kanjevac je i dugogodišnji novinar, publicista iz oblasti kulture i medija, a filozof po obrazovanju u nekim ranijim razgovorima, govorila je da Sonju vidi kao "čudo od deteta, zvezdu kinematografije SFRJ, seks simbol, urbanu ikonu generacije osamdesetih i borca protiv establišmenta".
Za naš list naglasila je da se televizijsko prikazivanje filma moglo desiti i ranije, ali da i to spada u domen tužnih priča sa ovih prostora.
U moru razloga zbog kojih bi se neko mogao odlučiti da radi dokumentarac o Sonji, koja je "govorila i mislila drugačije od ostalih, kao autentična pojava u našoj kulturi", za Draganu je okidač bila njena smrt i skandalozan tretman tog događaja u srpskim medijima.
U dokumentarcu o Sonji govore Zoran Kostić Cane, Milutin Petrović, Svetislav Goncić, Jovan Jovanović, Nebojša Pajkić, Dušan Kovačević, Miša Radivojević, Stanko Crnobrnja, Rade Šerbedžija... Rad na filmu, priča Dragana, trajao je oko dvije godine.
- U toku te dvije godine paralelno je trajalo snimanje sagovornika i prikupljanje materijala. Ostalo je prilično neiskorišćenog, a odličnog materijala, pošto dokumentarni film u montaži kreće da "živi sam", tj. da postaje celina koja traži svoje: nešto joj odgovara, a nešto ne - dodala je autorka.
Poslije svega, ona Sonju doživljava kao "jedno genijalno dete koje je trebalo više razumeti, a koje je, opet, sebe premalo volelo".
- Odranije je ostao doživljaj Sonje kao druga, savremenika koji nedostaje - dodaje Dragana.
Veliki je izazov i odgovornost raditi dokumentarac o nekom ko nije živ, a kome su u tom trenutku roditelji živi.
- Naći pravu meru u predstavljanju njene ličnosti kao njenog umetničkog života i konteksta, koji ga je činio, bio je zaista delikatan zadatak - zaključila je autorka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
