Dragan Dragić: Nova platna spremna za Muzej Kozare
Prijedor - Radim punom parom, a poslije 50 godina slikanja, 7.000 slika i 15.000 crteža na papiru mogu da kažem da sam potpuno posvećen umjetnosti.
Rekao je ovo za "Glas Srpske" slikar Dragan Dragić, porijeklom iz Prijedora, koji 47 godina živi u Francuskoj, gdje je poznat pod umjetničkim imenom Dražik.
- Imam sreće jer prodam sve što naslikam, a ljudi često sa nestrpljenjem čekaju da završim sliku - kaže Dragić, koji je nedavno boravio u prijedorskom Muzeju Kozare i postao kum ove institucije.
On je u Prijedoru izlagao prije pet godina i nada se skorom pozivu muzeja, a kaže da ima nova platna koja bi tamo mogao da predstavi.
- Čast mi je što sam poslije Milića od Mačve i Branka Miljuša i ja postao kum ovog muzeja. Povjerenje ću opravdati tako što ću svojim slikama i iskustvom doprinositi radu muzeja - kaže Dragić.
Slikar u posljednje vrijeme radi akrilik bojama, jer su mu ranije ruke stradale od benzina kojim je skidao uljane boje. Dragić ističe da mu je inspiracija sve što gleda i vidi oko sebe, ali posebno mu se urezala slika majke koja ulazi u voz, a dijete ostaje na peronu.
- Prvu izložbu imao sam 1967. godine, a u sedam knjiga objavljene su sve slike koje sam prodao i nalaze se kod kolekcionara. Iako sam ranije izlagao širom Francuske, Njemačke, pa i u Gabonu, sada svoja djela predstavljam u okviru manifestacija - kazao je Dragić i dodao da je jednu od njegovih izložbi za 15 dana vidjelo 3.000 posjetilaca.
U Francusku je stigao 1965. godine poslije završene Umjetničke škole u Sarajevu.
- Tada sam se sa nekoliko kolega našao pred velikom odlukom. Razmišljali smo da li da idemo u Ameriku ili u Englesku, a ja sam otišao u Francusku i tamo ostao do danas - priča Dragić.
Dodaje da je do Pariza otišao autostopom, a prvih osam mjeseci radio je u fabrici, gdje je učio jezik. Istovremeno je po kafanama prodavao tanjire koje je oslikavao.
- Vrlo brzo sam shvatio da je u Parizu velika gužva i da moraš da se izboriš za sebe. Tamo nije raj za umjetnike kako se često priča, pa sam otišao u okolinu Liona - kaže Dragić.
Slučajno je sreo čovjeka kojem je rekao da zna slikati, pa je od krečenja zidova stigao do rada na filmskim plakatima.
- U Francuskoj mi je najviše pomogla sreća, a ona me prati cijelog života, koja god vrata da otvorim - ističe Dragić.
Atelje
Dragan Dragić kaže da često dolazi u rodni kraj, selo Gornja Dragotinja.
- U Francuskoj sam svakodnevno u ateljeu, bez obzira na to da li imam inspiraciju. Mada nemam svoje učenike, rado podijelim neki savjet jer me takva druženja raduju - kazao je Dragić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
