Đorđe Nešić: Riječi kao brana od zaborava
U plejadi poznatih književnika, umjetnika, slikara i pjesnika iz Hrvatske nalazi se i srpski pjesnik Đorđe Nešić, rođen u Istočnoj Slavoniji, dobitnik mnogobrojnih književnih nagrada.
Iako nepoznat široj javnosti zbog svoje skromnosti i nedovoljne saradnje sa medijima, Nešić je jedan od značajnijih srpskih pjesnika novijeg doba. Rođen je 1957. godine u Bijelom Brdu nedaleko od Osijeka, a filološki fakultet završio je u Beogradu. Poeziju je pisao još od rane mladosti, ali i kasnije, u ratnom i poslijeratnom periodu koji su mu bili inspiracija za mnoge pjesme. Prilikom svoje nedavne posjete na Filološkom fakultetu u Banjaluci predstavio je pjesnički opus i zavičajni rječnik s ušća Drave u Dunav pod nazivom "Luk i voda".
- Prvu knjigu mojih pjesama pod nazivom "Crv sumnje u jabuci razdora", za koju sam dobio "Brankovu nagradu", objavio je "Beogradski rad" 1985. godine. Potom su se nizale knjige koje su objavljivale izdavačke kuće iz Beograda, Vrbasa i Zagreba. Naročito sam ponosan na literarni rječnik "Luk i voda" kojim sam stare i zaboravljene riječi na 500 strana sklonio od zaborava - rekao je Nešić studentima Filološkog fakulteta.
Kako je kazao, rječniku je dao ironičan naziv u želji da izbjegne patetiku i predstavi ga kao beznačajno djelo.
- "Luk i voda" je pokušaj spasavanja duše od teških tema. Prožet je zaboravljenim i nestalim riječima - istakao je Nešić.
Kazao je da nije imao tendenciju da sakupi veliki broj riječi, već reprezentativne primjere i što veću lepezu literarnih formi i eseja.
Na pjesničkoj večeri na Filološkom fakultetu profesor Ranko Popović pročitao je Nešićevu pjesmu "Prozor kroz koji Dunav teče" i rekao da je "Luk i voda" djelo velikog značaja, jer predstavlja jedinstven poduhvat u posljednjih 20 godina.
- Riječi nepovratno nestaju ako nema onih da ih zabilježe i ožive od crne rupe zaborava. Zanimljivo je to što niko nije napisao zavičajni rječnik od 500 strana - rekao je Popović. Prvo izdanje rječnika "Luk i voda" izdato je u Zagrebu 2004. godine, a promovisano u Dalju, pjesnikovom zavičaju.
Nešić je upravnik Kulturnog i naučnog centra "Milutin Milanković" u Dalju. Iako raseljen u vihoru rata, ovaj pjesnik danas živi na dvije adrese, u Bijelom Brdu i u Somboru. Osim "Brankove nagrade", dobio je nagrade "Laza Kostić" i "Milan Lalić", plaketu Sarajevskih večeri poezije i nagradu "Sava Mrkalj" Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" iz Zagreba. Do sada je objavio djela: "Crv sumnje u jabuci razdora" (pjesme), "Rad", Beograd, 1985. godine; "Surogati" (pjesme), "Rad", Beograd, 1990; "Čekajući Stvoritelja" (pjesme), "Slovo", Vrbas, 1995; "Haronov čamac" (pjesme), "Rad", Beograd, 1998; "Prozor kroz koji Dunav teče" (izabrane i nove pjesme), SKD "Prosvjeta", Zagreb, 2000; "Luk i voda" (zavičajni rječnik s ušća Drave u Dunav), SKD "Prosvjeta", Zagreb, 2004; drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, SKD "Prosvjeta", Zagreb, 2012; "Granica" (pjesme), SKD Prosvjeta, Zagreb, 2006.
"Prozor kroz koji Dunav teče"
"Jednom, ako se razmrse niti
i poraz prestane da peče,
kad mine sve, da mi je biti
prozor kroz koji Dunav teče.
Pa, da kroz mene pogled ode,
u zoru kada sunce grane,
preko široke plave vode
do topolika s bačke strane.
A uveče, kada se zgusnu,
na meni kapi bivše pare
da mi, pre no što mirno usnu
dečji prsti crtaju šare.
Da mi je biti, bar jedno veče,
prozor kroz koji Dunav teče."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
