David Mastikosa, kompozitor, za “Glas Srpske”: Tradiciju čuvamo i dok joj oblačimo novo ruho

 D. Vejnović

Ono što volim da naglasim kada je riječ o albumu je da, bez obzira na to što ga je izdala američka izdavačka kuća, u proces njegovog nastanka bio je uključen i čitav tim ljudi iz Banjaluke.

Ovako je za “Glas Srpske” razgovor započeo kompozitor i viši asistent na Akademiji umjetnosti UNIBL David Mastikosa govoreći o nastanku albuma “Escape”, koji je objavljen ove godine, a čiji nastanak je još 2019. godine inicirala američka izdavačka kuća “Parma Recordings".

- Za produkcijski dio se pobrinula Sonja Đurić, za fotografije Janja Bijelić, prijedlog dizajna omota dala je Nina Ninković Gašić, dok Zoran Nikolić potpisuje miks i mastering - objašnjava Mastikosa.

GLAS: “Escape” je kompozicija koja zvuči moderno, a istovremeno zvuči skoro kao filmska tema inspirisana tradicionalnim zvucima ovih područja. Šta biste mogli da nam kažete o inspiraciji za pomenutu kompoziciju i kako je njena priča uvezana s ostatkom albuma?

MASTIKOSA: “Escape” sam napisao 2017. godine, tokom mog boravka u Litvaniji, gdje sam blisko sarađivao sa letonskim harmonikašem Marisom Rozenfeldom, a inspiracija za nastanak kompozicije mi je bila misao da od sebe zapravo ne možete pobjeći. Pored elemenata muzičkog teatra, u ovoj kompoziciji izvođač ima priliku i da improvizuje po motivima koji imaju prizvuk prostora Balkana. Nakon izvođenja Maris i ja smo bili prijatno iznenađeni sjajnim prijemom koji je ova kompozicija ostvarila kod publike. Rekao bih da je ideja o bijegu negdje u nepoznato, daleko od svega onoga što nas je snašlo za vrijeme pandemije svima nama poznata, stoga mi se učinilo prirodno da za naslov ovog albuma odaberem baš “Escape”. Iako je naslov slojevit i ima više značenja, ovaj album, prije svega, nudi bijeg u trajanju od jedan čas, u drugačiji, neobičan i raznovrstan svijet. Smatram da bi svako od nas trebalo sebi u danu da posveti takav jedan bijeg, makar na sat vremena, kada će pobjeći od svakodnevice, stresa, medija i brzog života, te ostati sam sa sobom, a u idealnim uslovima i sa umjetnošću.

GLAS: Kompozicijom “Poslovice” obuhvaćeni su ne samo tradicionalni muzički, već i književni zvuci, jer sadrži riječi Vuka Stefanovića Karadžića. Koliko su poslovice i sve što je bilo u domenu Vukove sakupljačke aktivnosti danas aktuelni i koliko su stoga pogodni za oživljavanje na neki drugačiji način?

MASTIKOSA: Iako je Vuk Stefanović Karadžić, prema podacima koje imam, još 1836. godine objavio sakupljene “Srpske narodne poslovice”, čini mi se da su mnoge od njih i danas aktuelne. Često ih čujemo, izgovaramo, čak donosimo odluke uz pomoć njih, a da toga nismo ni svjesni. Osim toga što su poslovice i narodne umotvorine interesantne i poučne, neke od njih su i duhovite, a pri tome su sjajan izvor inspiracije. Za tekstualni predložak ove kompozicije sam odabrao nekoliko različitih poslovica koje sam posložio u priču šaljivog karaktera. U ovoj priči, poslovice koje sam odabrao ponajviše opisuju odnos između žene i muškarca, ali i to kako ih okolina vidi i komentariše.

GLAS: Šta biste rekli, koliko danas kao društvo uopšte brinemo o tradiciji i dajemo svoj doprinos njenom očuvanju, ali i prilagođavanju duhu ovog vremena?

MASTIKOSA: Važno je i potrebno da se pruži novi pogled na tradiciju, da se ona obuče u neko novo ruho, jer to je jedan od načina da se održi živom i uvijek aktuelnom. Iako smatram naše kulturno nasljeđe inspirativnim, njemu je potrebno pristupati oprezno i sa dozom odgovornosti i poštovanja. U kompozicijama “Drekavac”, “Poslovice”, “Necropolis”, a donekle i “Mustra”, a koje su nastale u proteklih par godina, u fokusu je tradicija našeg naroda i moj doprinos njenom očuvanju kroz umjetnost.

GLAS: Na albumu ste sarađivali sa brojnim umjetnicima, kako solo izvođačima, tako i sastavima. Šta je bilo posebno izazovno što se toga tiče i koliko je ta muzička raznovrsnost na albumu poželjna i pozitivna, pogotovo za izvođenje djela u različitim sredinama?

MASTIKOSA: Ovaj album obuhvata izbor kamernih, ali i solo djela koja su nastala od 2017. do 2021. godine. Iako je u pitanju relativno kratak vremenski period, u te četiri godine nastale su kompozicije koje se razlikuju jedna od druge, a koje su svirali i snimili umjetnici od Crne Gore i Srbije, pa sve do Litvanije i Letonije. Prilikom izbora kompozicija koje će se naći na albumu vodio sam računa o tome da želim da prikažem široku paletu interesovanja i pristupa muzici koje jedan kompozitor može i treba da proživi u svega nekoliko godina. Ta muzička raznovrsnost albumu daje dodatnu vrijednost, iako za mene svih devet kompozicija imaju nit koja ih povezuje na više nivoa, te sam ih tako i poređao, stoga preporučujem slušanje albuma “Escape” u cjelini.

GLAS: Kada je riječ o saradnjama, jedan od poznatih svjetskih sastava je “Štokholmski kvartet saksofona” koji je nedavno u Banjaluci izveo Vašu kompoziciju “Mustra”. Koliko jedna takva saradnja doprinosi povezivanju sa drugim muzičarima, narodima i svijetom?

MASTIKOSA: Moja saradnja sa “Štokholmskim kvartetom saksofona” traje još od 2018. godine, a srećan sam i zahvalan što nam je ove godine “Swedish Art Council” značajnom finansijskom podrškom omogućio da radimo na novoj kompoziciji, te da je predstavimo u Zagrebu i Banjaluci. Ovaj ansambl je poznat po njegovanju kulturne razmjene i više puta su naglasili da će kompoziciju “Mustra” svirati na različitim festivalima širom svijeta, te na taj način promovisati ne samo moj rad već i našu zemlju i kulturu. Iskustvo koje sam stekao pripremajući s njima interpretaciju moje kompozicije je dragocjeno. Ova saradnja će, nadam se, otvoriti vrata za nove prilike i saradnje sa umjetnicima iz Švedske.

GLAS: Koliko Banjaluka ima potencijala što se tiče realizacije nastupa svjetskih muzičara i da li je primjetno poboljšanje na tom polju? I uopšteno, što se domaćih snaga tiče, da li biste rekli da je došlo do pomaka?

MASTIKOSA: Ono što je evidentno u posljednjih nekoliko godina, a što me izuzetno raduje i čini ponosim, jeste to da je Banjaluka, ponajviše zajedno sa KC Banski dvor, postala važna i nezaobilazna kulturna stanica u regionu. Svjedoci smo toga da izuzetna imena i ansambli dolaze u Banjaluku, te da se scena umjetničke muzike polako, ali sigurno izdiže na jedan novi nivo. Posebno mi je drago što sam u neke od značajnijih kulturnih dešavanja u gradu u protekloj godini bio direktno uključen. Gostovanja sastava poput ansambla “Metamorfozis”, “Zagrebačkih solista” ili “Štokholmskog kvarteta saksofona” pokazatelj su da Banjaluka ima kapacitete i za ozbiljniji razvoj kulturne razmjene i kulturne diplomatije, te se nadam da će i gradovi u okruženju pratiti ovaj trend. Kultura, umjetnost i obrazovanje su važan pokretač dobrih i poželjnih promjena, ne samo na gradskom već i na globalnom nivou.

Planovi

GLAS: Na čemu trenutno radite i kakvi su planovi za naredni period?

MASTIKOSA: Trenutno radim na kamernoj operi “Višnja sa zlatnom košticom”, po motivima istoimenog interaktivnog teksta Milorada Pavića, koja će premijerno biti izvedena u Banjaluci sredinom 2023. godine. Pored ovog, najvećeg i najznačajnijeg projekta do sada koji je ujedno i moj završni rad na doktorskim studijama, pišem i dvije nove kompozicije, koje će u januaru i aprilu biti premijerno izvedene u Zagrebu, a koje su poručili “Zagrebački solisti” i Muzički bijenale Zagreb. Takođe, uporedo pišem i muziku za novi dokumentarni film “Svjedok” koji je u produkciji RTRS-a, a za koji režiju potpisuje Denis Bojić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.