Darko Stojić za “Glas”: Licemjerstvo metastaziralo kao podmukla duhovna bolest
“Kauboji” su ogroman glumački izazov i zadatak. Ispred nas je stavljen tekst koji ima status kulta i to samo po sebi nosi određene odgovornosti. Takođe, mislim da je ovo prvi put da se na prostorima BiH postavlja ovaj komad, što je takođe znak da je bilo potrebno skupiti dovoljno hrabrosti, čitaj “ludosti”, i suočiti se sa tako kompleksnim dramskim tekstom.
Rekao je to glumac Darko Stojić govoreći o predstavi “Kauboji” koja će premijerno biti izvedena u ponedjeljak od 20 časova u Pozorištu Prijedor. Komad je rađen prema tekstu Saše Anočića, a u režiji Davida Alića. Ovom premijerom biće otvoren i 16. Međunarodni festival pozorišta “Zlatna vila” koji će trajati od ponedjeljka do 29. oktobra, ali i pozorišna sezona, 71. po redu.
- Ovo je tekst koji od glumaca ne zahtijeva samo dobru glumačku igru već i fizičku spremnost te posjedovanje vještina i znanja iz drugih umjetničkih oblasti. Posebno je interesantna ta igra sa žanrovskim stereotipima koja dozvoljava svakome od glumaca da se vrati u najraniju mladost i postane mitski jahač prerije, što je, vjerujem, svako od nas u jednom periodu djetinjstva poželio. Na kraju, smatram da smo uspjeli i u svakom slučaju, mislim da će Las Doraski “Kauboji” imati dug pozorišni život - dodao je on.
GLAS: Budući da se radi o mjuziklu možemo li reći da ansambl Pozorišta Prijedor ovom predstavom prelazi dosadašnje žanrovske i izvođačke granice?
STOJIĆ: Ne bih ovo nazvao klasičnim mjuziklom, prije bih rekao da se radi o scenskoj formi koja posjeduje odlike mjuzikla, ali bez obzira kako to nazivali u svakom slučaju su na našim prostorima rijetke predstave u kojima glumci uživo sviraju, plešu i pjevaju tako da mislim da je ovaj iskorak značajan ne samo za Pozorište Prijedor, već i za kompletnu teatarsku scenu kako u Republici Srpskoj, tako i u čitavoj BiH.
GLAS: Pokazuju li “Kauboji” da možemo pobijediti život i biti iznad pukog svakodnevnog preživljavanja?
STOJIĆ: Dođite na predstavu pa zaključite sami.
GLAS: Možemo li se izdići iznad licemjerstva koje primjećujemo u društvenom poretku?
STOJIĆ: To je individualna stvar i nemam pravi odgovor na ovo pitanje. Jedino što mogu da kažem jeste to da je licemjerstvo kao opasna i podmukla duhovna bolest metastazirala, a veći problem jeste u tome što ono svakim danom sve više djeluje kao normalna pojava i prirodan obrazac ponašanja. Ako me pitate da li se sa scene može uticati na to iskreno mislim da tu pozorište i ljudi koji su vezani za njega ne mogu mnogo učiniti.
GLAS: S obzirom na to da se bavite muzikom šta se trenutno dešava na tom polju, ima li nekih planova?
STOJIĆ: Teško pitanje. Nažalost, zbog profesionalnih obaveza trenutno je muzika malo stavljena sa strane, ali je sveprisutna u mom životu. Album radnog naziva “Terminologija azijskog hendikepa” napisan je i glasno čeka u ladici, a ako bog da, nadam se da će se u nekom trenutku i realizovati. Ovim tempom to bi moglo biti za nekih 70 godina. Šalim se, naravno, ali u svakom slučaju bavljenje autorskim radom, kada je u pitanju muzika, u najmanju ruku je viši osjećaj slobode pa čak i da taj rad ne ugleda svjetlost dana, on je svoju svrhu ispunio. Niče je rekao da bi život bez muzike bio greška. Saglasan sam sa gospodinom.
“Sveznalica”
GLAS: Vodite emisiju “Sveznalica” na RTRS. Koliko je važno u dobu u kojem živimo stvarati sadržaje koji mogu da utiču na svijest mladih?
STOJIĆ: Iako je televizija kao medij izgubila moć koju je imala tokom svog zlatnog doba, ta moć i dalje nije beznačajna. Svakako da je važno, a pogotovo danas kada su mladi zatrpani lavinom različitih informacija i negativnih uticaja. “Sveznalica” je afirmativan format i u dobu savremenih sredstava informisanja djeluje da se takve emisije pojavljuju na nivou slučajnosti, ali mislim da to nije sasvim tačno. Još postoje, i ako su možda marginalizovane, emisije koje mogu mladima ponuditi nešto više od ideje pukog konzumerizma i pomoći im da na taj način izgrade sebe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
