Dara Sekulić: Sjajna selekcija na Prvom kadru - filmovi usmjereni ka stanju svijesti
Istočno Sarajevo - Pjesnikinja Dara Sekulić oduševljena je selekcijom filmova na jubilarnom 10. Međunarodnom festivalu dugometražnog i kratkog igranog filma "Prvi kadar" u Istočnom Sarajevu.
Sekulićeva napominje za Srnu da je ona "gledalac koji film čita, i to neuk gledalac koji iz riječi pravi sliku, a iz slike pravi riječ".
Ona smatra da se film pravi na osnovu mnogih umjetnosti - i muzike i književnosti i glume, kao i da je to slika koja je dobijena iz različitih umjetničkih formi - slika koja je, takođe, umjetnost sama po sebi.
"Ali o umjetnosti te slike, o filmu, najmanje mogu da sudim ja. Ne mogu ni gledaoci. To je posao stručnjaka, filmskih kritičara. Zbog čega? Zato što gledalac poput mene previše emotivno doživljava tragično i nepravedno, kao i pravedno kad sudi o moralnom u čovjekovom, ljudskom liku", kaže Sekulićeva.
Dara Sekulić priznaje da je gledalac potreban filmu baš zbog te njegove emocije, tog njegovog ćutanja, aplauza na kraju ili pričanja o filmu po njegovom završetku, što je veoma značajno za filmsku umjetnost.
"Dugometražni i kratki filmovi zahvalni su za prikazivanje stanja svijeta, a danas u tom svijetu nema radosti, nema ni nade. Mislim da je čitavo čovječanstvo u strašnom haosu, nekakvoj nevjerici da bi mogli doći novi dani", smatra ona.
Sekulićeva kaže da je "život prolazan, a vječna samo smrt, koja se ne može uhvatiti i zato ovaj festival ima mnogo onih koji su mrtvi u ovom haosu, u ratovima".
"Od dječaka /"Spomenko na vječnoj straži"/, do pedesetgodišnjaka, od umjetnika do ratara koji su mrtvi, a da bi se o njima nešto moglo reći - oni živi govore, njima film omogućava da budu živi", navodi Sekulićeva.
Ona smatra da su prošle godine filmovi na "Prvom kadru" imali mnogo više "svjetla u svijetu", a ove godine čini joj se da je većina filmova usmjerena ka stanju svijesti, ka "pričama onih koji zbore, a umrli su, i koje film oživljava, pa samo tako mogu da govore o životu".
Govoreći o filmovima kao što su "Potop", "Rascjep", "Krici i sirene", "Spomenko na vječnoj straži", Sekulićeva navodi da ti naslovi sugerišu kataklizmične ljudske sudbine.
"Plašim se da će ljudi sve više rušiti svijet u kojem žive, da će biti sve više potopa", ocjenjuje Sekulićeva u razgovoru za Srnu, posvećenom nedavno održanom 10. Međunarodnom filmskom destivalu "Prvi kadar" u Istočnom Sarajevu.
Dara Sekulić rođena je 1931. godine u Kordunskom Ljeskovcu na Kordunu. Godine 1942. ustaše su joj spalile rodnu kuću. Nakon pogibije roditelja, odrastala je po različitim dječjim domovima i internatima.
Gimnaziju je započela u Rujevcu na Baniji, a nastavila u Italiji, Splitu, Karlovcu, Zagrebu i Sisku.
U Sarajevo je doselila 1953. godine, ali je zbog rata u BiH bila prinuđena da ga privremeno napusti, nakon čega se ponovo vraća u ovaj grad, ali svoj umjetnički angažman veže isključivo za Istočno Sarajevo.
Tu ostvaruje saradnju sa "Forum teatrom" i njegovim direktorom Vitomirom Mitrićem.
Njene pjesme zastupljene su u mnogim antologijama srpske poezije, a prevedene su i na druge jezike. Dvadeset zbirki poezije, među kojima i "Odsanjani dom", "Grlom u jagode", "Gorak konak", "Licem od zemljice", "Brat moj, Tesla" i "Kameni kašalj", čine tek dio opusa ove nagrađivane i prevođene pjesnikinje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
