Danilo Marić, književnik, o sabranim djelima: Ispisana bremena predaka prostrta kroz dva vijeka
BANjALUKA - U mojim sabranim djelima su i bremena mojih predaka, kako sam ih doživio iz priča baka i deka i prostiru se na više od dva vijeka balkanskih i američkih zbivanja.
Rekao je to književnik Danilo Marić govoreći za “Glas Srpske” povodom “Književnog podneva” na kojem je predstavio svoja sabrana djela, a koje je održano juče u sali “Jablan” u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS. Marićeva sabrana djela čini 17 romana, 28 knjiga priča i četiri zbirke pjesama.
- U devetoj sam deceniji života. Djetinjstvo sam proveo u poljoprivrednoj zajednici, ranu mladost kao fabrički radnik, mladost kao inženjer i magistar tehničkih nauka u fabrici aviona, srednjovjekovlje kao profesor, starost kao raseljenik u Americi i završio kao akademik književnosti. Bio sam u 34 države i vidio bijeli svijet. Bio sam i prognanik u dva rata. Susreo sam mnogo različitih ljudi i doživio premnogo ljudskih sudbina. Ovo ogromno breme nosili su i trpjeli moje tijelo i duh, a ruka usput bilježila u forme priča, romana, scenarija i pjesama - ispričao je Marić.
Njegovi romani su “Ali-paša - prvi i posljednji hercegovački vezir”, “Suzopolje - roman o boju na Kosovu”, “Krik s jame” te “Majstor Đuro” i drugi. Budući da je objavio sabrana djela Marić nam je kazao da svaki čovjek ima potrebu da priča i prepričava svoje iskustvo i iskustvo drugih.
- Tu potrebu shvatam kao želju pričaoca da sagovornika obavijesti o nečemu njemu značajnom, s ciljem i da ga o tome i nauči. Zajedničko svim mojim djelima je moja želja da čitalac iz njih nešto nauči. Ovo moje htijenje je najbolje izrekla jedna mostarska studentkinja ovim riječima: “U životu sam najviše naučila iz Marićevog romana “Čemerika” - objasnio je on.
Marić planira da u narednom periodu pokloni pakete knjiga u 20 biblioteka u BiH.
- Živimo u državi u kojoj smo spraćeni u tri torine. Neko ih naziva nacionalne. Prije bih rekao u torine tri vladajuće grupe. Te grupe imaju samo jedan cilj, da ostanu na vlasti i drže pod kontrolom sve ljude i sva materijalna dobra. Pripadnici tih grupa imaju sve privilegije u državi pa i kulturu, pa i umjetnike, i književnike. U njoj propadnik napiše knjigu, štampa je bez problema, i oglašava se kao remek-djelo. A onaj ko piše, a ne pripada tim grupama i ne može lako da odštampa knjigu, a kad je i odštampa ne objavljuje se ozbiljno i, naravno, o njemu se premalo zna - kazao je Marić.
Istakao je da on spada u ovu zadnju sferu književnika, nacionalnu manjinu u Mostaru.
- Tu živi moje nacije samo 10 odsto od onih od prije rata i kao književnik sam nedostupan. Da ovo malo popravim odlučio sam da poklonim 20 kompleta sabranih djela, i još po 15 knjiga, u biblioteke Nevesinja, Bileće, Gacka, Trebinja, Ljubinja, Berkovića, Banjaluke, Bijeljine, Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Posušja, Širokog Brijega i u šest biblioteka Mostara - zaključio je Marić.
Književna scena
Marić je istakao da je, kada je počeo doticati umjetnička djela, u njegovom okruženju bilo 90 odsto nepismenih ljudi i 70 odsto raštrkanih po osamljenim selima, kojih umjetnost nije doticala i do kojih izvan njihovih mahala nisu doticale informacije.
- A danas sve te ljude informacije prožimaju i teško se brane od njihovih uboda. Uboda i laži. Na društvenim mrežama se ističu strahovite laži, koje zbunjuju i najučenije. Čitamo, lijek vraća sluh za pet dana, izliječi šećeraše za sedmicu. Laž na laž i kako u ovo vrijeme, informatičke revolucije, da se snađe čitalac i šta da čita. Pa i koju knjigu da čita, ovo bi morao znati i pisac i da piše takvu knjigu - kazao je on i dodao da je i književna scena u oblandi vremena u kojem se živi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
