Danijela Mihić, slikarka, za “Glas Srpske”: Samo razmjenom iskustava učimo i rastemo

Rekla je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” mlada banjalučka slikarka Danijela Mihić osvrćući se na inspiraciju koju pronalazi oko sebe i motive koji povezuju sve njene radove.

- Želim da se probudimo iz ove atmosfere beznađa i hladnoće koja vlada među nama - dodaje Mihićeva.

GLAS: Koliko mladi umjetnici u Banjaluci i u čitavoj Republici Srpskoj imaju mogućnosti da predstave javnosti svoje radove i, uopšte, koliko imaju podsticaja da rade i stvaraju? Može li sve da opstane samo na entuzijazmu pojedinca?

MIHIĆ: Situacija o tom pitanju nije najsjajnija. Ono što nama najviše nedostaje, a zapravo je tako jednostavno, jeste - razgovor. Ono što takođe nedostaje jeste povezanost sa drugim akademijama, muzejima, galerijama. Činjenica je da vlada atmosfera otuđenosti i da se ljudi sve više zatvaraju u sebe. Uvijek mislim da se od ljudi dosta može naučiti. Razmjenjivanjem iskustava učimo i rastemo. Kada sam bila na prvoj godini studija, uvijek su me oduševljavali mladi ljudi koji su po čitav dan bili zaokupljeni svojim radovima i idejama. Svjesno ili nesvjesno mi smo jedni drugima veliki podsticaj.

GLAS: Koliko je moguće biti jedinstven u umjetničkom svijetu i da li uvijek i u svemu postoji neki rizik od ponavljanja već viđenog?

MIHIĆ: U ovom slučaju sve se svodi na to koliko smo zapravo iskreni sa sobom. Opteretiti sebe da će se moj rad ponoviti ili da ću ja izmisliti nešto sasvim novo je apsurdno. Sve se u svijetu ponavlja. Vjerujem da su pitanja koja mene muče takođe patila i nekoga prije sto godina. Ne opterećujem se ovakvim stvarima jer radu pristupam otvorenog srca.

GLAS: Koliko biste Vi rekli da ste slobodni u svom izrazu prilikom stvaranja? I šta je Vama kao umjetnici najveća sloboda?

MIHIĆ: Dok god se ne upoređujem sa drugima i shvatam da je moj životni put samo moj i jedinstven, ja sam slobodna. Mislim da je “najveći neprijatelj” to što kukamo i mislimo da je nekome bolje nego nama, a stvar je u tome da svako ima i prepreke i uspjehe. Što prije to shvatimo, bićemo srećniji.

GLAS: Kako posmatrate cenzuru i autocenzuru u umjetnosti? Mislite li da su umjetnici dovoljno hrabri da svoje ideje izguraju do kraja bez obzira na sve? Da li je hrabrost dovoljna u svijetu koji konstantno pokušava da sputava pojedine dijelove umjetnosti?

MIHIĆ: Potrebno je čvrsto stati iza svog rada i boriti se u tom slučaju. Važnu ulogu ima i podrška kolega i institucija.

GLAS: Kako je, prema Vašem mišljenju, cjelokupna situacija u vezi s pandemijom uticala na kulturu i umjetnost? I šta još može da bude promijenjeno?

MIHIĆ: Svjedoci smo jedne pozitivne stvari, a to je da su velike svjetske galerije i muzeji pružili priliku da virtuelno obiđemo izložbu. Mnoga predavanja smo mogli pratiti preko “Zum” aplikacije. Ali, nažalost, uskraćeni smo za održavanje i otvaranje izložbi, što nijedna onlajn izložba ne može da zamijeni. Mislim, kad sve ovo prođe, da ćemo više cijeniti neke stvari, kako u umjetnosti, tako i u svim poljima.

GLAS: Prošle godine nagrađeni ste priznanjem Muzeja savremene umjetnosti RS. Nagrada podrazumijeva i organizovanje izložbe u Galeriji “Plus”. Kakvi su Vaši planovi što se koncepta same izložbe tiče?

MIHIĆ: Zahvalna sam Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske jer je ovakvo priznanje dodatno pokrenulo moju motivaciju za ra­d i istraživanje. Takođe, mislim da je veoma važno razmišljati kako će se rad ponašati u prostoru i kakav će utisak imati na publiku. S obzirom na to da sada radim na novoj ideji, imam osjećaj da je još rano da zaključujem o postavci same izložbe, ali svakako da su prisutne neke želje i ideje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.