Bože Blajić Zvrk, gitarista benda "M.O.R.T.", za "Glas Srpske": Čovjek sam stvara i razara granice

Rekao je ovo za "Glas Srpske", gitarista benda "M.O.R.T" Bože Blajić Zvrk, objašnjavajući zašto njihov novi, peti po redu album, novi naziv "Samo hrabro i bezveze".

- Konstrukcija u nazivu nastala je spontano. Jedan naš prijatelj iz Kupresa znao je reći: "Samo hrabro i bezveze", kao poklik bodrenja da istakne tu, dodatno, pobjedu nad strahom, kada treba učiniti nešto neočekivano u vlastitom životu, taj "čin vjere", kada napraviš korak u prazno, ne znajući šta te čeka nakon njega - rekao je Blajić.

GLAS: Pandemija iza nas ograničila je kretanje i funkcionisanje ljudi, ali sudeći po novom albumu za bend je bila inspirativna?

BLAJIĆ: Koliko nas je pandemija ograničila, zarobila u kućama i udaljila od publike, dovela nas je u pozitivnu situaciju kao bend. Vratili smo se korijenima naše muzike i imali dovoljno vremena da sviramo zajedno kao nekad na početku karijere. Stvaranje muzike tokom pandemije bila je jedna vrsta terapije. I to pozitivna, koja daje šansu da izbacite sve negativno iz sebe, kroz muziku i pozitivnu energiju, koju smo probudili u sebi i kanalisali u nove pjesme.

GLAS: Odbili ste tokom pandemije da svirate koncerte za podijeljenu publiku, iako su koncerti pogonski motor vaše grupe. Ne volite nametnuta pravila ili se negdje morala povući crta?

BLAJIĆ: Nismo bili skloni sviranju pod nametnutim uslovima. Stojimo iza toga da svako ima pravo na svoj izbor u životu. Za nas su koncerti stvar bez diktiranih uslova, mjesto dobre zabave i otvorenosti prema muzici, bez nasilja i podjela. Muzika je tu da ljude spaja, a ne da ih dijeli.

GLAS: Kako se desilo uz sva čuda moderne komunikacije i tehnologije "da se svijet suzio i da više ne znamo ko živi iza brda"?

BLAJIĆ: Taj tekst sam napisao 2012. godine iz lične tjeskobe, a ne kao opis osjećaja izazvanog onim što se dešava danas u svijetu. Izvukao sam ga iz naftalina tokom snimanja albuma i lijepo se prelio u širu perspektivu. Svi gajimo osjećaj straha od nepoznatog. I onda nam se čini da se svijet suzio i da nemamo izbora, ali je to iluzija koju sebi postavljamo, manifestujući je kao spoljno ograničenje. Mi stvaramo ili razaramo granice, bilo fizičke ili političke.

GLAS: Bili ste prilično proročki nastrojeni?

BLAJIĆ: Izgleda da sam ja nešto ranije shvatio šta se dešava iza brda. Iako nisam srećan zbog toga (smijeh).

GLAS: U prvom singlu albuma "Imam sve" postavljate furioznu faustovsku dilemu pred slušaoca "Sve se može dobiti, ali šta je cijena pogodbe"?

BLAJIĆ: To je Džonov tekst, ali moja interpretacija stihova jeste da on govori o ljudima koji žive u iluziji da imaju sve. Ti ljudi život provode u iluziji i razmišljanju da kad imaju sve i kontrolišu sve, što je ispostavlja se, često potpuno različita stvar.

GLAS: Sudeći po zvuku i kompaktnosti albuma djeluje da Vam je saradnja sa producentom Markom Mrakovčićem prijala i da je u studiju iz vas izvukao i ono što vi niste znali da posjedujete.

BLAJIĆ: Album smo snimili u studiju "Pavaroti" u Mostaru, gdje smo snimali "Tužnu kocku", "Odjel za žešće" i "Standing Runningman". Marko nije bio sa nama u studiju, ali je odradio fantastičan posao kao producent. Mi smo poslali snimke, a on nam je u miksu dao moderniji zvuk, neočekivanu paletu u zvuku, pomogao oko aranžmana i napravio čudo od albuma.

GLAS: Skoro 20 godina rada, pet albuma, stotine koncerata i proba, hiljade pređenih kilometara. Koliko je jedan rok bend teško održati na okupu i to u manje ili više istom sastavu?

BLAJIĆ: To je kao brak, potrebno je mnogo ljubavi i kompromisa. Mnogo je to zajedničkog vremena. Ponekad nagazimo jedan drugog po prstima, ali muzika je taj element koji čini kohezivnu silu između nas. Prilično smo različitog karaktera, ne može se reći da smo baš neka vojska jednoumlja, ali u muzici smo jedno i muzika nas drži skupa sve ove godine.

"Demofest"

GLAS: Vraćate se nakon 10 godina i pet albuma ponovo na banjalučki "Demofest" gdje nastupate kao jedan od hedlajnera festivala. To je jedna baš specifična veza na relaciji festival-bend-publika.

BLAJIĆ: To je nama mjesto blagoslova, mjesto gdje smo počeli i gdje smo prepoznati kao bend. Svirali smo tamo više puta i prepoznali međusobnu vibru s tim ljudima, jednu iskrenu namjeru koja stoji iza tog festivala koji nije bendovima dao samo deklarativnu, već stvarnu podršku. Sigurno bend ne bi bio na ovom nivou da nije bilo "Demofesta". Ima mnogo festivala kod nas, ali nigdje nije kao u Banjaluci, tu smo kao kod kuće i mi i publika, a takva se mjesta u karijeri nekog benda broje prstima jedne ruke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.