Božana Grubor, za “Glas” o izložbi “Soba hipersenzibilnosti i snova”: Umjetnost nepotpuna bez psihologije

Kazala je ovo za “Glas Srpske” slikarka Božana Grubor o izložbi “Soba hipersenzibilnosti i snova”, koja će večeras biti otvorena u malom izložbenom salonu Banskog dvora u 19 časova.

- Okretanjem prema sebi neminovno nameće istraživanje podsvijesti, a istraživanje podsvijesti nije moguće bez buđenja hipersenzibilnosti u svakom od nas - dodaje ona.

GLAS: Apstraktnim slikarstvom ispitujete prirodu, podsvijest i sam život. Kako i kojim oblicima oživljavate sve­ to?

GRUBOR: Apstraktno slikarstvo je najčešće oslobođeno od predmetnih motiva i oslanja se samo na likovne elemente. Međutim, u mom apstraktnom pristupu se naziru konkretni oblici i to su uglavnom jako jasni prikazi ptica, riba, portreta, fetusa, talasa. Ti motivi nose sa sobom simboliku života, razvijanja i duhovnosti.

GLAS: Spontani oblici ili mrlje koji su vidljivi na djelima, a koji su vezani za Roršarhov rad, donose jednu drugu dimenziju na slikama. Koliko je uopšte ubacivanje te dimenzije značajno za komunikaciju sa publikom, tj. posmatračem?

GRUBOR: Veoma je značajno, jer se stvara teren za razvijanje divergentnog mišljenja, koje je važno za razvoj društva i zdravih odnosa, tj. kako bi napredovali individualno, ali i kolektivno.

GLAS: Koji su Vama oblici (ali i teme motivi vezani za njih) bili posebno zanimljivi kada je riječ o izražavanju ideja koje su pokretači nastanka slika?

GRUBOR: Posebno zanimljivi oblici koje sam primijetila na slici, a koji nisu prvobitno nastali svjesno su: fetus koji može da znači razvoj/život, talas kao promjena/novina, ptica simbol mira/duhovnosti/slobode, riba kao religijski simbol, obrisi portreta znak ličnog razvoja i mnogi drugi.

GLAS: U zapisu o izložbi, Milica Drobac navodi da je izložba spoj umjetnosti i psihologije, da je putovanje kroz našu psihičku i emocionalnu stvarnost. Kako biste to objasnili?

GRUBOR: Za mene je umjetnost bez psihologije nepotpuna. Oduvijek sam u svemu tražila dublje odgovore, ne samo one koje nam donose površina i prvi dojam. Psihologija, art terapija i slikarstvo su povezani, jer slikarstvo u toj relaciji sa psihologijom i art terapijom služi kao jako dobar medij za izražavanje i rješavanje unutrašnjih konflikata. Nekada riječima ne možemo opisati svoja stanja, emocije, doživljaje i tada je slikarstvo odlično rješenje, što možemo vidjeti i na ovim slikama.

GLAS: Koju poruku biste htjeli da sam posmatrač pronađe u Vašim djelima, uopšteno? I koliko mislite da je umjetnost snažna da može da prodrma svijet u nama i oko nas?

GRUBOR: Željela bih da se posmatrač zapita koliko vremena posvećuje isključivo sebi, da li osluškuje i koliko je povezan sa svojim umom i tijelom ili kroz život ide mehanički, nekada i protiv sebe? Pored toga, trebalo bi obratiti pažnju na frekvencije boja i njihov uticaj na raspoloženje i život. Smatram da svako od nas ima unutrašnju snagu za iscjeljenje i razvoj, samo ne znam koliko smo spremni da otključamo svoju senzibilnost i da sve to osjetimo.

GLAS: Zašto je hipersenzibilnost zanimljiva tema i koliko je podsvijest sama veliki teren (da tako kažem) za eksperimentisanje u umjetnosti?

GRUBOR: Hipersenzibilnost i podsvijest su jako vezani pojmovi. To možemo objasniti na slikovit način gdje bi hipersenzibilnost bila ključ koji otključava vrata podsvijesti. Osvještavanjem hipersenzibilnosti dobijamo mogućnost istraživanja po svojoj podsvijesti, a iz toga proizilazi mnoštvo ideja i mogućnosti za kreativan eksperiment.

GLAS: Zašto su snovi vječna fascinacija i koliko umjetnost može da prikaže svu­ njihovu neobičnost?

GRUBOR: Smatram se kreativnom osobom i kao takva osoba kreativnost me ne napušta ni u svijetu snova. Snovi su prozor u nesvjesno, tako da su neki motivi iz snova preneseni na slike te upotpunjavaju cijeli koncept i ideju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.